Ove godine Miljenko Jergović će primiti Lajpcišku nagradu za europsko razumijevanje. Neopisivo sam sretna zbog toga. Miljenko je čovjek budućnosti, čovjek koji nam toliko toga može dati u našoj sadašnjosti; on je pisac kojeg sam otkrila sa 18 godina, i od tada ga čitam. Kad je njegova knjiga “Sarajevski marlboro” izašla u njemačkom prevodu, bila sam okružena ultranacionalistima; ti ljudi su se zvali rodbinom ili su naglašavali svoj identitet i nacionalnost, dok su istovremeno ponižavali druge ljude. U posljednjem newsletteru pisala sam baš o tome da i mene samu smatraju izdajnicom domovine – ali to je za mene jedna počasna titula koja me je na kraju krajeva i dovela do neke zone unutrašnje slobode.
Kad sam imala ideju za dokumentarni film o putovanju kroz ratom pogođenu Hrvatsku, obratila sam se Katji Gasser – ona je odmah uradila sve što je bilo u njenoj moći da mi pomogne: režirala je, imala je povjerenje u mene, imala je povjerenje u mjesta i ljude koje sam odabrala sa ciljem da se ukaže na zločine koje su počinili „moji“ sunarodnjaci. Katju otad doživljavam kao saveznicu ljudske slobode. Zajedno s najboljim snimateljem, @wrfilm, proputovali smo jednu rastrganu zemlju.
Kad se danas sjetim svega toga, jasno vidim da se ljudi poput Miljenka Jergovića ne bave samo zašivanjem nečeg starog, nego snagom svog jezika, preciznošću pogleda, kao i uz pomoć sopstvenog nepodmitljivog moralnog kompasa, pokušavaju da ostvare nešto što je novo i drugačije: neku drugu budućnost u kojoj lojalnosti prema kolektivima ništa ne znače, i u kojoj u prvi plan dolazi pojedinac, njegov pojedinačni život, pojedinačna priča.
Kad je neljudskost zavladala u opkoljenom Sarajevu i cijelom svijetu pokazala šta sve je pojedinac u stanju da uradi, ti si, dragi @miljenkojergovic, bio jedan čovjek, jedan pisac koji je imao veliki uticaj na formaciju mog unutrašnjeg svijeta.
Dok su hrvatski župnici s oltara ljudima usađivali ljubav prema domovini, ti si za mene bio uzor ljudskosti, pisac koji je i usred rata ostao čovjek, dok su mnogi drugi ljudi svoju religiju i naciju koristili kao zaštitu i štit.
Zona unutrašnje slobode
Ove godine Miljenko Jergović će primiti Lajpcišku nagradu za europsko razumijevanje. Neopisivo sam sretna zbog toga. Miljenko je čovjek budućnosti, čovjek koji nam toliko toga može dati u našoj sadašnjosti; on je pisac kojeg sam otkrila sa 18 godina, i od tada ga čitam. Kad je njegova knjiga “Sarajevski marlboro” izašla u njemačkom prevodu, bila sam okružena ultranacionalistima; ti ljudi su se zvali rodbinom ili su naglašavali svoj identitet i nacionalnost, dok su istovremeno ponižavali druge ljude. U posljednjem newsletteru pisala sam baš o tome da i mene samu smatraju izdajnicom domovine – ali to je za mene jedna počasna titula koja me je na kraju krajeva i dovela do neke zone unutrašnje slobode.
Kad sam imala ideju za dokumentarni film o putovanju kroz ratom pogođenu Hrvatsku, obratila sam se Katji Gasser – ona je odmah uradila sve što je bilo u njenoj moći da mi pomogne: režirala je, imala je povjerenje u mene, imala je povjerenje u mjesta i ljude koje sam odabrala sa ciljem da se ukaže na zločine koje su počinili „moji“ sunarodnjaci. Katju otad doživljavam kao saveznicu ljudske slobode. Zajedno s najboljim snimateljem, @wrfilm, proputovali smo jednu rastrganu zemlju.
Kad se danas sjetim svega toga, jasno vidim da se ljudi poput Miljenka Jergovića ne bave samo zašivanjem nečeg starog, nego snagom svog jezika, preciznošću pogleda, kao i uz pomoć sopstvenog nepodmitljivog moralnog kompasa, pokušavaju da ostvare nešto što je novo i drugačije: neku drugu budućnost u kojoj lojalnosti prema kolektivima ništa ne znače, i u kojoj u prvi plan dolazi pojedinac, njegov pojedinačni život, pojedinačna priča.
Kad je neljudskost zavladala u opkoljenom Sarajevu i cijelom svijetu pokazala šta sve je pojedinac u stanju da uradi, ti si, dragi @miljenkojergovic, bio jedan čovjek, jedan pisac koji je imao veliki uticaj na formaciju mog unutrašnjeg svijeta.
Dok su hrvatski župnici s oltara ljudima usađivali ljubav prema domovini, ti si za mene bio uzor ljudskosti, pisac koji je i usred rata ostao čovjek, dok su mnogi drugi ljudi svoju religiju i naciju koristili kao zaštitu i štit.
Čestitam ti!
S njemačkog prevela Maša Dabić