Bio, gore, u Varevu, pomagao tazbini da poplaste i podenu sijena.
I sad, neki mlađi hrmpalija vuče naviljke sa traktorom. On primakne traktor uz naviljak, zaveže ga lancem i povuče. Ja onda grabuljom pokupim onu plahtu mokra i puhljava sijena koja ostane u podini.
Sa nama je i pokrupno pašče, kratke, sijere dlake.
Kad podignem podinu, ono se zatrči, lupeta šapama po tlu, kao da nešto tuče, ili kao da nešto hoće zatrpati.
Tako, kad god podignem podinu.
– Silo – pitam onog traktordžiju – da ti ovo pašče nije zaraženo rokenrolom. Eno, samo lupa.
– Nije, a što?
– Ništa, vala, i sam se to pitam.
A onda burko ukapiram.
Kako podignemo naviljak i podinu, tako otkrijemo mišinjake, mišinja gnijezda i miševi se razbježe. Pas pokušava da ih lovi. Ali nema ono mačje šape, nije ga Bog za to stvorio.
I ja, otac me jebo mahniti, onako rad seira i maskare, ščepim čizmom jednog miša, ono pašče priše i cap – pojede ga. Ne može bti, velim sebi, de, ponovo.
Opet nagazim jednu pacovčinu, opet ga pašče pojede.
Pa vam, braćo, velim: Dolazi kijametski dan ili nešto mnogo gore. I neka će, vala. Vrijeme mu je…
Kijametski dan
Hame priča:
Bio, gore, u Varevu, pomagao tazbini da poplaste i podenu sijena.
I sad, neki mlađi hrmpalija vuče naviljke sa traktorom. On primakne traktor uz naviljak, zaveže ga lancem i povuče. Ja onda grabuljom pokupim onu plahtu mokra i puhljava sijena koja ostane u podini.
Sa nama je i pokrupno pašče, kratke, sijere dlake.
Kad podignem podinu, ono se zatrči, lupeta šapama po tlu, kao da nešto tuče, ili kao da nešto hoće zatrpati.
Tako, kad god podignem podinu.
– Silo – pitam onog traktordžiju – da ti ovo pašče nije zaraženo rokenrolom. Eno, samo lupa.
– Nije, a što?
– Ništa, vala, i sam se to pitam.
A onda burko ukapiram.
Kako podignemo naviljak i podinu, tako otkrijemo mišinjake, mišinja gnijezda i miševi se razbježe. Pas pokušava da ih lovi. Ali nema ono mačje šape, nije ga Bog za to stvorio.
I ja, otac me jebo mahniti, onako rad seira i maskare, ščepim čizmom jednog miša, ono pašče priše i cap – pojede ga. Ne može bti, velim sebi, de, ponovo.
Opet nagazim jednu pacovčinu, opet ga pašče pojede.
Pa vam, braćo, velim: Dolazi kijametski dan ili nešto mnogo gore. I neka će, vala. Vrijeme mu je…