Nastavnik Ahmo
učio nas matematiku,
i ponešto o poštenju i ljudskoj dobroti,
ali
kad su to pa đaci pazili na času.
U proljeće ’92,
drugog dana rata,
ruku mu prostrijelio snajperski metak,
dok je dežuro pred vratima škole, o ovi ga iz bolnice,
joooj budala,
pošalju hitnom iz Goražda za Užice,
Sto ga vila pronosalo pa je kroz Višegrad prošo živ.
Helem, smjestilo druga nastavnika u bolnicu,
ma su krv i kosti u ta vremena
bili cijenjen građevinski materijal za pravit državu
pa su vrijedni srpski neimari
i po bolnicama zalazili.
Ahmo onda pobjegne nekako do Subotice
bez novca i dokumenata.
Tamo se sjeti Vlaisavljevića
prijatelja
s kojim je nekad ljetovo na crnogorskom primorju.
Ovaj,
donese pet stotina švajcarskih franaka
i kaže:
vratićeš Ahmede kad budeš mogo…
Kasnije,
posuđeni novac i pismo zahvale
stigli poštom iz Francuske.
A Adžović i Vlaisavljević,
koliko ja znam
više se nikad nisu sreli.
Jebeni Balkan
dvadeset pet godina kasnije
i dalje ne trpi hepiende.
Ovako je to bilo…
Nastavnik Ahmo
učio nas matematiku,
i ponešto o poštenju i ljudskoj dobroti,
ali
kad su to pa đaci pazili na času.
U proljeće ’92,
drugog dana rata,
ruku mu prostrijelio snajperski metak,
dok je dežuro pred vratima škole, o ovi ga iz bolnice,
joooj budala,
pošalju hitnom iz Goražda za Užice,
Sto ga vila pronosalo pa je kroz Višegrad prošo živ.
Helem, smjestilo druga nastavnika u bolnicu,
ma su krv i kosti u ta vremena
bili cijenjen građevinski materijal za pravit državu
pa su vrijedni srpski neimari
i po bolnicama zalazili.
Ahmo onda pobjegne nekako do Subotice
bez novca i dokumenata.
Tamo se sjeti Vlaisavljevića
prijatelja
s kojim je nekad ljetovo na crnogorskom primorju.
Ovaj,
donese pet stotina švajcarskih franaka
i kaže:
vratićeš Ahmede kad budeš mogo…
Kasnije,
posuđeni novac i pismo zahvale
stigli poštom iz Francuske.
A Adžović i Vlaisavljević,
koliko ja znam
više se nikad nisu sreli.
Jebeni Balkan
dvadeset pet godina kasnije
i dalje ne trpi hepiende.