Dobar osobni poznanik američkog freaka, vrsni poznavatelj njegove provokativne glazbe i neobična životna stila, legendarni hrvatski rock i jazz kritičar Dražen Vrdoljak kratko je, jezgrovito i točno opisao pojavu Franka Zappe na svjetskoj glazbenoj sceni: “Na humoru i cinizmu Franka Zappe počivalo je mnogo onoga što je napravio u glazbi. Bio je jedinstvena kombinacija inteligentnog tipa, avangardnog skladatelja, prvoklasnog zabavljača i vječnog cinika.” Zappa je pak zdravim razumom opravdavao “zabavljačku narodnu umjetničku formu”, kako je definirao nametnutu mu rockersku egzistenciju, svoje životno rock opredjeljenje: “Najvažniji razvoj u suvremenoj glazbi pretvaranje je glazbe u biznis. Nalazimo se u trenutku u kojem je nemoguće jednostavno sjesti i skladati zbog toga što to umijete i volite, zbog toga što znate da će vas prije ili kasnije netko poslušati, jer voli slušati, a možda će vas netko i svirati, jer želi svirati vašu glazbu. Toga više nema. Nema poticaja, jer se takvo nešto neće nikad izvesti, čak ni probati. Zašto da razbijamo glavu atonalnošću i tonalitetom, kad je goruće pitanje kako uopće nešto predstaviti? Pokušavam napraviti razliku između rock ‘n’ rolla i suvremene, takozvane ozbiljne glazbe. Samo luđak očekuje da će dobro zaraditi skladajući suvremenu ozbiljnu glazbu, bez obzira na to za koji stil se opredijelio. Skladatelj može preživjeti samo tako da piše plitke, isprazne, repetitivne, potrošne stvari te ih opravdavati ili racionalizirati riječima da je društvo takvo.” Zappa je dobro znao da romantičarska floskula: živjeti od glazbene umjetnosti, u nastalom estradnom obilju popa i lake glazbe, šunda i kiča, odavno nema ni svrhe ni smisla. Egzistencijalni spas je našao u rock ironiji i parodiji, a zadovoljstvo u povremenim izletima u eksperimentalnu suvremenu glazbu i jazz. Mi ćemo se pozabaviti samo ovim potonjom glazbenom formom, Zappovim jazzom.
Frank Vincent Zappa, sicilijansko-grčkih korijena, rođen u Baltimoru 21. prosinca 1940., tipične je američke rockerske biografije bez formalnoga glazbenog obrazovanja, ali s puno muziciranja i samoobrazovanja. U tinejdžerskoj dobi svira gitaru u raznim školskim sastavima, zatim u svakojakim rytham and blues sastavima, da bi tek, u dvadeset i petoj, na Majčin dan, 10. svibnja 1965., oformio s prijateljima kasnije poznati rock band The Mothers of Invention s kojima iduće, 1966. godine izdaje, u povijesti rocka, prvi dvostruki rock album “Freak Out!”, pionirski konceptualni i underground album progresivnoga rocka. Prihvaćeni od kritike i underground publike Mothersi snimaju u slijedeće tri godine još 5 izvrsnih i, Zappinom zaslugom, duhovitih albuma (“Absolutely Free”, “We’re Only in It for the Money”, “Cruising With Ruben & the Jets”, “Uncle Meat” i “Burnt Weeny Sandwich”).
Pored skladanja i svirke za Motherse (gotovo sve skladbe i tekstovi su njegovi), neumorni se Zappa, u kreativnom naboju, bavi i producentskim poslovima, režira avangardne filmove, svira kao gostujući gitarist i snima svoj prvi samostalni album (za dušu) “Lumpy Gravy”, instrumentalni eksperimentalni projekt s velikim orkestrom (pedesetak glazbenika), svojevrsno prožimanje progresivnog rocka sa suvremenim klasičnim utjecajima Weberna, Stravinskog i Varesea. Ni to mu nije bilo dovoljno pa kolovoza i rujna 1969. snima drugi samostalni album, ovoga puta simbiozu rocka i jazza, briljantni “Hot Rats”, po mnogim glazbenim kritičarima ponajboljim Zappov album u tridesetogodišnjoj karijeri sa stotinjak službenih izdanja. Stigli smo tako do naslovljene teme kratkoga jazz razdoblja Franka Zappe (iako je stalno koketirao s jazzom). Poslušajmo poznatu temu sa spomenutog jazz-rock prvijenca “Hot Rats”.
Jazz-rock ili fusion, glazbeni pravac spajanja rocka s jazzom i obratno, jazza s rockom, nastaje baš te 1969. godine kada je Zappa izdao “Hot Rats”, a Miles Davis u srpnju mjesecu objelodanio čuveni “In a Silent Way”, album na kome sviraju jazzerske gromade Wayne Shorter, John McLaughlin, Chick Corea, Herbie Hancock, Joe Zawinul, Dave Holland i Tony Williams, pa je stoga opće prihvaćeno, prije svega poradi planetarne popularnosti Milesa Davisa naspram relativno tada nepoznatoga Franka Zappe, da je upravo “In a Silent Way” (i napose kasniji “Bithes Brew”) prekretnička inauguracija novoga glazbenog pravca povezivanja stilskih karakteristika jazza i rocka u fusion. Premda bi čisto glazbena usporedbena analiza odvagivanja specifične jazz-rockerske težine ta dva spomenuta albuma, sada nakon gotovo pola stoljeća, uvjeren sam, odnijela prevagu u korist žestoke Zappine fuzije drskoga rocka s improviziranim jazzom, nasuprot blage Davisove simbioze cool jazza s nježnim rock riffovima. Primjera radi evo 8-minutnog početka 16-minutne skladbe “The Gumbo Variation”, u kojoj dolazi do izražaja čvrstina i žestina rock ritma s gotovo free improvizacijama najprije saksofonista Iana Underwooda, zatim violinista Shugarcane Harrisa i gitare Franka Zappe.
2. THE GUMBO VARIATIONS (F. Zappa) oko 8:00 (prvih 8:00 min.)
Zanimljiva su i polazišta Franka Zappe i Milesa Davisa. Zappa ulazi u jazz-rock fuziju iz parodiranja hippy pokreta i ismijavanja popularnoga, komercijalnog rocka, sirove rockerske ograničenosti koja mu nije davala dovoljno glazbenog prostora kojega je pronašao u jazzu, dok Davis umoran od cool jazza i uhodanih obrazaca jazzerske svirke ulazi u jazz-rock simbiozu tražeći novi izričaj, novi glazbeni idiom kojega je pronašao u rocku. Jednaki razlozi, a različita polazišta. No, to je već tema za neku od idućih Slušaonica o utjecaju jazza na rock i obratno.
Zappa je još prije snimanja “Hot Ratsa” rasformirao The Mothers of Invention, jer je, kako je sam izjavio, većina članova razuzdana i manjkave glazbene spreme, iako ih s vremena na vrijeme u promjenjivim postavama okuplja za koncertne nastupe. Posvećuje se vlastitoj karijeri, skladanju i producentskim poslovima. Nastavio je suradnju s francuskim violinistom Jean-Luc Pontyjem (koji je gostovao na “Hot Ratsu”) za koga je napisao glazbu, aranžmane i producirao odličan i cijenjen album “King Kong: Jean-Luc Ponty Plays the Music of Frank Zappa”. Uhvatio se ponovno redateljskoga posla, režirao je, prema općem kritičarskom sudu, katastrofalni dugometražni film “200 Motels”, za kojega je napisao mnogo bolju glazbu u izvedbi Los Angeles Philharmonic Orchestra kojim je ravnao Zubin Mehta (istoimeni dvostruki LP), izdao još četiri satiričko-rockerska albuma (“Weasels Ripped my Flesh”, “Chunga’s Revenge” te dva live koncerta “Fillmore East: June 1971” i “Just Another Band from L.A.”) i 1972. vratio se jazzu. Okupio je sjajnu ekipu, brojne studijske i samostalne vrsne glazbenike, i snimio hvaljeni jazz-rock album “Waka/Jawaka”. Poslušajmo podužu naslovnu skladbu.
“Waka/Jawaku” Zappa je komponirao u invalidskim kolicima. Naime, konac prethodne 1971. godine nije mu se posrećio (kao ni Hrvatskoj), najprije mu je na koncertu u Montreuxu 4. prosinca požar progutao čitavu opremu (što je inspiriralo Deep Purple za čuvenu hit uspješnicu “Smoke on the Water”), a šest dana kasnije na londonskom koncertu (10. prosinca), poremećeni suprug Zappove obožavateljice skočio je na binu i grubo gurnuo Zappu s ruba visoke pozornice, Frank je pao u orkestar, na betonski pod orkestralnog podija, povrijedio je vrat i umalo slomio kralježnicu, završio je u bolnici. Za razliku od “Hot Ratsa”, “Waka/Jawaka” je, u širem glazbenom smislu puno jazzerskiji album s orkestarskim, preciznije bigbandovskim prizvukom ali s uvijek čvrstim, prepoznatljivim rockerskim ritmom, snažnim gitarskim pasažima i nizom slobodnih improvizacija izvrsnih jazzera. Iduće, 1973. godine, još uvijek oporavljajući se od londonskih ozljeda, Zappa sklada i aranžira sličan album, a ona ista sjajna ekipa na “Waka/Jawaki”, sada proširena s još većim brojem glazbenika, snima i treći Zappov jazz-rockerski album “The Grand Wazoo”. Album je koncipiran naracijski, kao sukob dviju zaraćenih glazbenih frakcija koje se stalno progone. Poslušajmo dvije skladbe s “The Grand Wazooa”, prvu, strukturno slično razigranu numeru poput večerašnje prve, “Peaches en Regalia” i drugu, vedru, spokojnu i melodioznu baladu “Blessed Relief”.
Ova tri studijska albuma, “Hot Rats”, “Waka/Jawaka” i “The Grand Wazoo”, Zappina su jezgra izleta u čisto jazzerske i jazz-rockerske avanture. Kasniji studijski albumi nisu toliko cjelokupno jazzerski orijentirani za razliku od brojnih live snimaka poput “Roxy & Elsewhere”, “One Size Fits All”, “Bongo Fury”, “Make a Jazz Noise Here”, “The Best Band You Never Heard in Your Life”, “Zappa in New York”, “Studio Tan” itd., na kojima si jazzerska i slična ekipa kao s “Waka/Jawake” i “The Grand Wazooa” daje oduška dugim improvizacijama s jednako dugim politički ciničnim, seksualno provokativnim i zafrkantskim Zappinim najavama.
Iste godine kad je nastao “The Grand Wazoo”, Zappa, želeći sve komercijalne glazbene pravce obesmisliti i ismijati uspio je ujedno i komercijalizirati svoj raskošni talent, snima društveno-seksualnu glazbenu humoresku, uspješnu rockersku kozeriju “Over-Nite Sensation”, na kojoj uz tvrdi i čvrsti rock i funky ritam usput provlači jazzy atmosferu nalik na jazz-rock komediju, ismijavajući na taj način i samoga sebe i rastuću popularnost jazz-rock fusiona kojemu je i sam poprilično doprinio. Primjer koji slijedi s raspršenim i prodornim vokalom Rickyja Lancelottija uz stamenu rock-jazz pratnju najbolje pokazuje Zappinu ironiju i sarkazam.
U sličnoj maniri Zappa snima i iduću uspješnicu “Apostrophe”, duhoviti album komercijalne namijene i namjere što ga dovodi po prvi puta na Billboardovutop listu najuspješnijih albuma, na kojemu se našao posve drugačiji od ostaloga materijala i rockerski blues, naslovni instrumental, “Apostrophe” odsviran s bivšim članom grupe Cream, basistom Jackom Bruceom i bubnjarom Jimom Gordonom.
7. APOSTROPHE (F. Zappa, J. Gordon, J. Bruce) 5:50
Ovim posljednjim primjerom Zappova izleta u jazz završavamo ovaj kratak prikaz jazz-rock razdoblja Franka Zappe, osebujnog i svestranog skladatelja i glazbenika, prije svega u rocku, zatim u jazzu i takozvanoj ozbiljnoj glazbi, koji nije previše mario za glazbenu formu, muzičke vrste i glazbene pravce, kojemu je najviše bilo stalo do kvalitetne glazbene zabave i ozbiljnoga glazbenog humora. Glazbi je, kao malo tko u suvremenoj kulturi, pristupao satirički, humoristički, parodično i cinično, ali uvijek na dostojnoj umjetničkoj razini (usporedbe radi, približno kao Erik Satie u klasičnoj glazbi), po čemu će ga, između ostaloga, zasigurno glazbena povijest pamtiti.
Frank Zappa preminuo je od posljedica raka prostate, 17 dana prije 53. rođendana, 4. prosinca 1993.
*
Glazbena slušaonica, Gradska knjižnica Pula, 12. svibnja 2015.
GLAZBENI PRIMJERI
*
1. PEACHES EN REGALIA (F. Zappa) 3:39
Frank Zappa (guitar, octave bass, percussion, arranger)
Ian Underwood (keyboards, flute, saxophone, clarinet)
Lowell George (rhythm guitar)
Shuggie Otis (bass)
Ron Selico (drums)
Album: Frank ZAPPA: HOT RATS (1969)
*
2. THE GUMBO VARIATIONS (F. Zappa) oko 8:00 (prvih 8:00 min.)
Frank Zappa (guitar, octave bass, percussion, arranger)
Ian Underwood (keyboards, flute, saxophone, clarinet)
Don “Sugarcane” Harris (violin)
Lowell George (rhythm guitar)
Max Bennett (bass)
Paul Humphrey (drums)
Album: Frank ZAPPA: HOT RATS (1969)
*
3. WAKA/JAWAKA (F. Zappa) 11:17
Frank Zappa (guitar, percussion, arranger)
Don Preston (piano, minimoog)
Sal Marquez (trumpets, flugelhorn)
Mike Altschul (flute, saxophone, clarinet)
Bill Byers (trombone, baritone horn)
Ken Shroyer (trombone, baritone horn)
Tony Duran (slide guitar)
Kris Peterson (vocals)
Alex Dmochowski Erroneous (bass)
Aynsley Dunbar (drums)
Album: Frank ZAPPA: WAKA/JAWAKA (1972)
*
4. CLETUS AWREETUS-AWRIGHTUS (F. Zappa) 2:57
Frank Zappa (guitar, percussion, arranger), Janet Neville-Ferguson (vocals), Sal Marquez (trumpet, vocals, brass), Mike Altschul (woodwind), Earl Dumler (woodwind), Tony “Bat Man” Ortega (woodwind), Joanne Caldwell (brass, woodwind), Johnny Rotella (woodwind), Fred Jackson (woodwind), Malcolm McNabb (trombone, horn, trumpet), Bill Byers (trombone), Ken Shroyer (trombone, brass, contractor), Ernie Tack (brass), Bob Zimmitti (percussion), Alan Estes (percussion), Don Preston (minimoog), Tony Duran (guitar, bottleneck guitar), Alex Dmochowski Erroneous (bass), Aynsley Dunbar (drums), George Duke (keyboards, vocals), Lauren “Chunky” Wood (vocals), Joel Peskin (saxophone, woodwind)
Album: Frank ZAPPA: THE GRAND WAZOO (1973)
*
5. BLESSED RELIEF (F. Zappa) 7:59
Frank Zappa (guitar, percussion, arranger), Janet Neville-Ferguson (vocals), Sal Marquez (trumpet, vocals, brass), Mike Altschul (woodwind), Earl Dumler (woodwind), Tony “Bat Man” Ortega (woodwind), Joanne Caldwell (brass, woodwind), Johnny Rotella (woodwind), Fred Jackson (woodwind), Malcolm McNabb (trombone, horn, trumpet), Bill Byers (trombone), Ken Shroyer (trombone, brass, contractor), Ernie Tack (brass), Bob Zimmitti (percussion), Alan Estes (percussion), Don Preston (minimoog), Tony Duran (guitar, bottleneck guitar), Alex Dmochowski Erroneous (bass), Aynsley Dunbar (drums), George Duke (keyboards, vocals), Lauren “Chunky” Wood (vocals), Joel Peskin (saxophone, woodwind)
Album: Frank ZAPPA: THE GRAND WAZOO (1973)
*
6. FIFTY-FIFTY (F. Zappa) 6:09
Frank Zappa (guitar, vocals, arranger)
Ricky Lancelotti (vocals)
Ian Underwood (flute, saxophone, clarinet)
Sal Marquez (trumpets, flugelhorn)
Bruce Fowler (trombone)
Jean-Luc Ponty (violin, baritone violin)
George Duke (synthesizer, keyboards)
Tom Fowler (bass)
Ralph Humphrey (drums)
Ruth Underwood (percussion, marimba, vibraphone)
Tina Turner (backing vocals)
Album: Frank ZAPPA: OVER-NITE SENSATION (1973)
*
7. APOSTROPHE (F. Zappa, J. Gordon, J. Bruce) 5:50
Jazz razdoblje Franka Zappe
Dobar osobni poznanik američkog freaka, vrsni poznavatelj njegove provokativne glazbe i neobična životna stila, legendarni hrvatski rock i jazz kritičar Dražen Vrdoljak kratko je, jezgrovito i točno opisao pojavu Franka Zappe na svjetskoj glazbenoj sceni: “Na humoru i cinizmu Franka Zappe počivalo je mnogo onoga što je napravio u glazbi. Bio je jedinstvena kombinacija inteligentnog tipa, avangardnog skladatelja, prvoklasnog zabavljača i vječnog cinika.” Zappa je pak zdravim razumom opravdavao “zabavljačku narodnu umjetničku formu”, kako je definirao nametnutu mu rockersku egzistenciju, svoje životno rock opredjeljenje: “Najvažniji razvoj u suvremenoj glazbi pretvaranje je glazbe u biznis. Nalazimo se u trenutku u kojem je nemoguće jednostavno sjesti i skladati zbog toga što to umijete i volite, zbog toga što znate da će vas prije ili kasnije netko poslušati, jer voli slušati, a možda će vas netko i svirati, jer želi svirati vašu glazbu. Toga više nema. Nema poticaja, jer se takvo nešto neće nikad izvesti, čak ni probati. Zašto da razbijamo glavu atonalnošću i tonalitetom, kad je goruće pitanje kako uopće nešto predstaviti? Pokušavam napraviti razliku između rock ‘n’ rolla i suvremene, takozvane ozbiljne glazbe. Samo luđak očekuje da će dobro zaraditi skladajući suvremenu ozbiljnu glazbu, bez obzira na to za koji stil se opredijelio. Skladatelj može preživjeti samo tako da piše plitke, isprazne, repetitivne, potrošne stvari te ih opravdavati ili racionalizirati riječima da je društvo takvo.” Zappa je dobro znao da romantičarska floskula: živjeti od glazbene umjetnosti, u nastalom estradnom obilju popa i lake glazbe, šunda i kiča, odavno nema ni svrhe ni smisla. Egzistencijalni spas je našao u rock ironiji i parodiji, a zadovoljstvo u povremenim izletima u eksperimentalnu suvremenu glazbu i jazz. Mi ćemo se pozabaviti samo ovim potonjom glazbenom formom, Zappovim jazzom.
Frank Vincent Zappa, sicilijansko-grčkih korijena, rođen u Baltimoru 21. prosinca 1940., tipične je američke rockerske biografije bez formalnoga glazbenog obrazovanja, ali s puno muziciranja i samoobrazovanja. U tinejdžerskoj dobi svira gitaru u raznim školskim sastavima, zatim u svakojakim rytham and blues sastavima, da bi tek, u dvadeset i petoj, na Majčin dan, 10. svibnja 1965., oformio s prijateljima kasnije poznati rock band The Mothers of Invention s kojima iduće, 1966. godine izdaje, u povijesti rocka, prvi dvostruki rock album “Freak Out!”, pionirski konceptualni i underground album progresivnoga rocka. Prihvaćeni od kritike i underground publike Mothersi snimaju u slijedeće tri godine još 5 izvrsnih i, Zappinom zaslugom, duhovitih albuma (“Absolutely Free”, “We’re Only in It for the Money”, “Cruising With Ruben & the Jets”, “Uncle Meat” i “Burnt Weeny Sandwich”).
Pored skladanja i svirke za Motherse (gotovo sve skladbe i tekstovi su njegovi), neumorni se Zappa, u kreativnom naboju, bavi i producentskim poslovima, režira avangardne filmove, svira kao gostujući gitarist i snima svoj prvi samostalni album (za dušu) “Lumpy Gravy”, instrumentalni eksperimentalni projekt s velikim orkestrom (pedesetak glazbenika), svojevrsno prožimanje progresivnog rocka sa suvremenim klasičnim utjecajima Weberna, Stravinskog i Varesea. Ni to mu nije bilo dovoljno pa kolovoza i rujna 1969. snima drugi samostalni album, ovoga puta simbiozu rocka i jazza, briljantni “Hot Rats”, po mnogim glazbenim kritičarima ponajboljim Zappov album u tridesetogodišnjoj karijeri sa stotinjak službenih izdanja. Stigli smo tako do naslovljene teme kratkoga jazz razdoblja Franka Zappe (iako je stalno koketirao s jazzom). Poslušajmo poznatu temu sa spomenutog jazz-rock prvijenca “Hot Rats”.
1. PEACHES EN REGALIA (F. Zappa) 3:39
Album: Frank ZAPPA: HOT RATS (1969)
https://www.youtube.com/watch?v=zprYyWMcUGY
Jazz-rock ili fusion, glazbeni pravac spajanja rocka s jazzom i obratno, jazza s rockom, nastaje baš te 1969. godine kada je Zappa izdao “Hot Rats”, a Miles Davis u srpnju mjesecu objelodanio čuveni “In a Silent Way”, album na kome sviraju jazzerske gromade Wayne Shorter, John McLaughlin, Chick Corea, Herbie Hancock, Joe Zawinul, Dave Holland i Tony Williams, pa je stoga opće prihvaćeno, prije svega poradi planetarne popularnosti Milesa Davisa naspram relativno tada nepoznatoga Franka Zappe, da je upravo “In a Silent Way” (i napose kasniji “Bithes Brew”) prekretnička inauguracija novoga glazbenog pravca povezivanja stilskih karakteristika jazza i rocka u fusion. Premda bi čisto glazbena usporedbena analiza odvagivanja specifične jazz-rockerske težine ta dva spomenuta albuma, sada nakon gotovo pola stoljeća, uvjeren sam, odnijela prevagu u korist žestoke Zappine fuzije drskoga rocka s improviziranim jazzom, nasuprot blage Davisove simbioze cool jazza s nježnim rock riffovima. Primjera radi evo 8-minutnog početka 16-minutne skladbe “The Gumbo Variation”, u kojoj dolazi do izražaja čvrstina i žestina rock ritma s gotovo free improvizacijama najprije saksofonista Iana Underwooda, zatim violinista Shugarcane Harrisa i gitare Franka Zappe.
2. THE GUMBO VARIATIONS (F. Zappa) oko 8:00 (prvih 8:00 min.)
Album: Frank ZAPPA: HOT RATS (1969)
https://www.youtube.com/watch?v=0Rak82qafjQ
Zanimljiva su i polazišta Franka Zappe i Milesa Davisa. Zappa ulazi u jazz-rock fuziju iz parodiranja hippy pokreta i ismijavanja popularnoga, komercijalnog rocka, sirove rockerske ograničenosti koja mu nije davala dovoljno glazbenog prostora kojega je pronašao u jazzu, dok Davis umoran od cool jazza i uhodanih obrazaca jazzerske svirke ulazi u jazz-rock simbiozu tražeći novi izričaj, novi glazbeni idiom kojega je pronašao u rocku. Jednaki razlozi, a različita polazišta. No, to je već tema za neku od idućih Slušaonica o utjecaju jazza na rock i obratno.
Zappa je još prije snimanja “Hot Ratsa” rasformirao The Mothers of Invention, jer je, kako je sam izjavio, većina članova razuzdana i manjkave glazbene spreme, iako ih s vremena na vrijeme u promjenjivim postavama okuplja za koncertne nastupe. Posvećuje se vlastitoj karijeri, skladanju i producentskim poslovima. Nastavio je suradnju s francuskim violinistom Jean-Luc Pontyjem (koji je gostovao na “Hot Ratsu”) za koga je napisao glazbu, aranžmane i producirao odličan i cijenjen album “King Kong: Jean-Luc Ponty Plays the Music of Frank Zappa”. Uhvatio se ponovno redateljskoga posla, režirao je, prema općem kritičarskom sudu, katastrofalni dugometražni film “200 Motels”, za kojega je napisao mnogo bolju glazbu u izvedbi Los Angeles Philharmonic Orchestra kojim je ravnao Zubin Mehta (istoimeni dvostruki LP), izdao još četiri satiričko-rockerska albuma (“Weasels Ripped my Flesh”, “Chunga’s Revenge” te dva live koncerta “Fillmore East: June 1971” i “Just Another Band from L.A.”) i 1972. vratio se jazzu. Okupio je sjajnu ekipu, brojne studijske i samostalne vrsne glazbenike, i snimio hvaljeni jazz-rock album “Waka/Jawaka”. Poslušajmo podužu naslovnu skladbu.
3. WAKA/JAWAKA (F. Zappa) 11:17
Album: Frank ZAPPA: WAKA/JAWAKA (1972)
https://www.youtube.com/watch?v=d4nSF3wLNSs
“Waka/Jawaku” Zappa je komponirao u invalidskim kolicima. Naime, konac prethodne 1971. godine nije mu se posrećio (kao ni Hrvatskoj), najprije mu je na koncertu u Montreuxu 4. prosinca požar progutao čitavu opremu (što je inspiriralo Deep Purple za čuvenu hit uspješnicu “Smoke on the Water”), a šest dana kasnije na londonskom koncertu (10. prosinca), poremećeni suprug Zappove obožavateljice skočio je na binu i grubo gurnuo Zappu s ruba visoke pozornice, Frank je pao u orkestar, na betonski pod orkestralnog podija, povrijedio je vrat i umalo slomio kralježnicu, završio je u bolnici. Za razliku od “Hot Ratsa”, “Waka/Jawaka” je, u širem glazbenom smislu puno jazzerskiji album s orkestarskim, preciznije bigbandovskim prizvukom ali s uvijek čvrstim, prepoznatljivim rockerskim ritmom, snažnim gitarskim pasažima i nizom slobodnih improvizacija izvrsnih jazzera. Iduće, 1973. godine, još uvijek oporavljajući se od londonskih ozljeda, Zappa sklada i aranžira sličan album, a ona ista sjajna ekipa na “Waka/Jawaki”, sada proširena s još većim brojem glazbenika, snima i treći Zappov jazz-rockerski album “The Grand Wazoo”. Album je koncipiran naracijski, kao sukob dviju zaraćenih glazbenih frakcija koje se stalno progone. Poslušajmo dvije skladbe s “The Grand Wazooa”, prvu, strukturno slično razigranu numeru poput večerašnje prve, “Peaches en Regalia” i drugu, vedru, spokojnu i melodioznu baladu “Blessed Relief”.
4. CLETUS AWREETUS-AWRIGHTUS (F. Zappa) 2:57
Album: Frank ZAPPA: THE GRAND WAZOO (1973)
https://www.youtube.com/watch?v=L3SxG2SAKSI
5. BLESSED RELIEF (F. Zappa) 7:59
Album: Frank ZAPPA: THE GRAND WAZOO (1973)
https://www.youtube.com/watch?v=VkXmP27aCLY
Ova tri studijska albuma, “Hot Rats”, “Waka/Jawaka” i “The Grand Wazoo”, Zappina su jezgra izleta u čisto jazzerske i jazz-rockerske avanture. Kasniji studijski albumi nisu toliko cjelokupno jazzerski orijentirani za razliku od brojnih live snimaka poput “Roxy & Elsewhere”, “One Size Fits All”, “Bongo Fury”, “Make a Jazz Noise Here”, “The Best Band You Never Heard in Your Life”, “Zappa in New York”, “Studio Tan” itd., na kojima si jazzerska i slična ekipa kao s “Waka/Jawake” i “The Grand Wazooa” daje oduška dugim improvizacijama s jednako dugim politički ciničnim, seksualno provokativnim i zafrkantskim Zappinim najavama.
Iste godine kad je nastao “The Grand Wazoo”, Zappa, želeći sve komercijalne glazbene pravce obesmisliti i ismijati uspio je ujedno i komercijalizirati svoj raskošni talent, snima društveno-seksualnu glazbenu humoresku, uspješnu rockersku kozeriju “Over-Nite Sensation”, na kojoj uz tvrdi i čvrsti rock i funky ritam usput provlači jazzy atmosferu nalik na jazz-rock komediju, ismijavajući na taj način i samoga sebe i rastuću popularnost jazz-rock fusiona kojemu je i sam poprilično doprinio. Primjer koji slijedi s raspršenim i prodornim vokalom Rickyja Lancelottija uz stamenu rock-jazz pratnju najbolje pokazuje Zappinu ironiju i sarkazam.
6. FIFTY-FIFTY (F. Zappa) 6:09
Album: Frank ZAPPA: OVER-NITE SENSATION (1973)
https://www.youtube.com/watch?v=25ThICK0Fbw
U sličnoj maniri Zappa snima i iduću uspješnicu “Apostrophe”, duhoviti album komercijalne namijene i namjere što ga dovodi po prvi puta na Billboardovu top listu najuspješnijih albuma, na kojemu se našao posve drugačiji od ostaloga materijala i rockerski blues, naslovni instrumental, “Apostrophe” odsviran s bivšim članom grupe Cream, basistom Jackom Bruceom i bubnjarom Jimom Gordonom.
7. APOSTROPHE (F. Zappa, J. Gordon, J. Bruce) 5:50
Album: Frank ZAPPA: APOSTROPHE (‘) (1974)
https://www.youtube.com/watch?v=zXP_pr7np-o
Ovim posljednjim primjerom Zappova izleta u jazz završavamo ovaj kratak prikaz jazz-rock razdoblja Franka Zappe, osebujnog i svestranog skladatelja i glazbenika, prije svega u rocku, zatim u jazzu i takozvanoj ozbiljnoj glazbi, koji nije previše mario za glazbenu formu, muzičke vrste i glazbene pravce, kojemu je najviše bilo stalo do kvalitetne glazbene zabave i ozbiljnoga glazbenog humora. Glazbi je, kao malo tko u suvremenoj kulturi, pristupao satirički, humoristički, parodično i cinično, ali uvijek na dostojnoj umjetničkoj razini (usporedbe radi, približno kao Erik Satie u klasičnoj glazbi), po čemu će ga, između ostaloga, zasigurno glazbena povijest pamtiti.
Frank Zappa preminuo je od posljedica raka prostate, 17 dana prije 53. rođendana, 4. prosinca 1993.
*
Glazbena slušaonica, Gradska knjižnica Pula, 12. svibnja 2015.
GLAZBENI PRIMJERI
*
1. PEACHES EN REGALIA (F. Zappa) 3:39
Frank Zappa (guitar, octave bass, percussion, arranger)
Ian Underwood (keyboards, flute, saxophone, clarinet)
Lowell George (rhythm guitar)
Shuggie Otis (bass)
Ron Selico (drums)
Album: Frank ZAPPA: HOT RATS (1969)
*
2. THE GUMBO VARIATIONS (F. Zappa) oko 8:00 (prvih 8:00 min.)
Frank Zappa (guitar, octave bass, percussion, arranger)
Ian Underwood (keyboards, flute, saxophone, clarinet)
Don “Sugarcane” Harris (violin)
Lowell George (rhythm guitar)
Max Bennett (bass)
Paul Humphrey (drums)
Album: Frank ZAPPA: HOT RATS (1969)
*
3. WAKA/JAWAKA (F. Zappa) 11:17
Frank Zappa (guitar, percussion, arranger)
Don Preston (piano, minimoog)
Sal Marquez (trumpets, flugelhorn)
Mike Altschul (flute, saxophone, clarinet)
Bill Byers (trombone, baritone horn)
Ken Shroyer (trombone, baritone horn)
Tony Duran (slide guitar)
Kris Peterson (vocals)
Alex Dmochowski Erroneous (bass)
Aynsley Dunbar (drums)
Album: Frank ZAPPA: WAKA/JAWAKA (1972)
*
4. CLETUS AWREETUS-AWRIGHTUS (F. Zappa) 2:57
Frank Zappa (guitar, percussion, arranger), Janet Neville-Ferguson (vocals), Sal Marquez (trumpet, vocals, brass), Mike Altschul (woodwind), Earl Dumler (woodwind), Tony “Bat Man” Ortega (woodwind), Joanne Caldwell (brass, woodwind), Johnny Rotella (woodwind), Fred Jackson (woodwind), Malcolm McNabb (trombone, horn, trumpet), Bill Byers (trombone), Ken Shroyer (trombone, brass, contractor), Ernie Tack (brass), Bob Zimmitti (percussion), Alan Estes (percussion), Don Preston (minimoog), Tony Duran (guitar, bottleneck guitar), Alex Dmochowski Erroneous (bass), Aynsley Dunbar (drums), George Duke (keyboards, vocals), Lauren “Chunky” Wood (vocals), Joel Peskin (saxophone, woodwind)
Album: Frank ZAPPA: THE GRAND WAZOO (1973)
*
5. BLESSED RELIEF (F. Zappa) 7:59
Frank Zappa (guitar, percussion, arranger), Janet Neville-Ferguson (vocals), Sal Marquez (trumpet, vocals, brass), Mike Altschul (woodwind), Earl Dumler (woodwind), Tony “Bat Man” Ortega (woodwind), Joanne Caldwell (brass, woodwind), Johnny Rotella (woodwind), Fred Jackson (woodwind), Malcolm McNabb (trombone, horn, trumpet), Bill Byers (trombone), Ken Shroyer (trombone, brass, contractor), Ernie Tack (brass), Bob Zimmitti (percussion), Alan Estes (percussion), Don Preston (minimoog), Tony Duran (guitar, bottleneck guitar), Alex Dmochowski Erroneous (bass), Aynsley Dunbar (drums), George Duke (keyboards, vocals), Lauren “Chunky” Wood (vocals), Joel Peskin (saxophone, woodwind)
Album: Frank ZAPPA: THE GRAND WAZOO (1973)
*
6. FIFTY-FIFTY (F. Zappa) 6:09
Frank Zappa (guitar, vocals, arranger)
Ricky Lancelotti (vocals)
Ian Underwood (flute, saxophone, clarinet)
Sal Marquez (trumpets, flugelhorn)
Bruce Fowler (trombone)
Jean-Luc Ponty (violin, baritone violin)
George Duke (synthesizer, keyboards)
Tom Fowler (bass)
Ralph Humphrey (drums)
Ruth Underwood (percussion, marimba, vibraphone)
Tina Turner (backing vocals)
Album: Frank ZAPPA: OVER-NITE SENSATION (1973)
*
7. APOSTROPHE (F. Zappa, J. Gordon, J. Bruce) 5:50
Frank Zappa (guitar)
Tony Duran (rhythm guitar)
Jack Bruce (bass)
Jim Gordon (drums)
Album: Frank ZAPPA: APOSTROPHE (‘) (1974)
*
Ukupno vremena: 45:51