iz seoske enciklopedije (XV.)

 DJETELINA (S ČETIRI LISTA)

nikada nisam
postigao taj uspjeh
(a mnoge jesam),

nikad taj uspjeh:
pronaći djetelinu
s četiri lista.

moja ivana
pronalazi, pak, stalno
takve mutante.

samo pogleda
travnjak ili livadu
i odmah – bingo!

jesam li slijep
ili sam možda baksuz
bez toga dara?

to što ne mogu
pronaći srećonošu
blaži se mišlju:

ja nemam sreće
sa žbunjem djeteline,
zaista nemam,

međutim, imam
s ivanom više sreće
no sâm sa sobom.

ŽABOKREČINA, IZ ŽABLJE PERSPEKTIVE

žabe krekeću.
seoski potok ljeti:
žabokrečina.

da se bunimo
protiv buke i smrada?
pitajmo žabe!

potok je njihov –
žubor tankih curaka,
pjesma i miris.

ako, nervozan,
to ne možeš shvatiti,
produži dalje,

nauživaj se
gradske buke i smrada,
ljudî-krastačâ.

LEPTIR

ne diraš li ga,
bit će zauvijek tvoj,
u tvom pogledu,

u tvojoj duši,
leptirić u trbuhu,
podivljali mir.

dirneš li ga, pak,
u težnji za bliskošću,
uništit ćeš sve,

njegova krila

brzo će uvenuti,

a potom i on;

i ti ćeš isto
uvenuti bez njega,
po kratkoj sreći.

pouka kaže:
pazi kako uživaš,
a i u čemu.

STAMENOST

kad stablo padne,
pogođeno starošću,
vjetrom il’ gromom,

nije mu to smrt,
nije to konačni pad
i vječna propast.

to palo stablo
i dalje je stameno,
al’ vodoravno.

okomit život
samo je jedan način
da budeš stamen.

tek drugi vide
da li se u stajanju
stvarno stajalo

i leži li se
bespomoćno i tupo
kada se leži.

GIMNASTIKA

ako se brda
protežu krajolikom,
a tako stara,

ako oblaci
džogiraju po nebu,
a zadihani,

ako drveće
radi sklekove s vjetrom,
a sve ih boli

– onda ni meni
jutarnja gimnastika
danas ne gine.