SLAMA, SIJENO
dosad je bila razlika u jeziku, a sad je stvarna.
stvari se zovu: (a) slama, (b) sijeno. u čemu je stvar?
slama je žitna, sijeno je travnato, a ja između.
u ljetne dane, nakon zime, proljeća, bilje se suši.
u ljetne dane, nakon žita i trave, jezik mi buja.
za otkos il’ dva jezik je bogatiji – otkos iskustva.
za ljetne žege život obogaćuje to mrtvo bilje.
GRAD, GRADSKO
I.
prije sveg mi je, ali ne i poslije, grad i sve gradsko.
gradski mi je um, tijelo mi je gradsko, gradski dihućem.
hoću li tako, a htio bih da neću, i izdahnuti?
II.
grad fascinira, opija, izluđuje seoske ljude,
kao ringišpil: neobičnost te vrtnje, psihodelija.
kao kod djece, grad divljački raduje, ali nakratko.
djeca ne znaju: ulaznica je skupa, šou kratko traje.
djeca spoznaju: nakon trenutka sreće ostaje pustoš.
djeca spoznaju: samo bi ponavljanje punilo smislom.
III.
grad gradi zgrade i degradira ljude; to mu je narav.
grad nije zao, samo djeluje tako: ograđujuće.
grad nije zao, samo djeluje tako: zlo banalnosti.
banalnost je zla nešto što se ne vidi iz sela, s brda.
moraš da siđeš i moraš da uroniš da bi saznao
koliko blizu možeš biti sam sebi kad se raz-gradiš.
IV.
kada ugradiš selo u se, sebe u nj – (dođeš) – dođe ti
da ne odlaziš, silaziš i ulaziš nikad više.
tu si cjelovit i sa sobom udružen. tu si sav i sve.
odavde možeš, čak i kad grad pomišljaš, osjećati mir.
odavde, cio, čak i sa gradom možeš biti prijatelj.
Prethodni tekstovi
iz seoske enciklopedije (IV.)
SLAMA, SIJENO
dosad je bila
razlika u jeziku,
a sad je stvarna.
stvari se zovu:
(a) slama, (b) sijeno.
u čemu je stvar?
slama je žitna,
sijeno je travnato,
a ja između.
u ljetne dane,
nakon zime, proljeća,
bilje se suši.
u ljetne dane,
nakon žita i trave,
jezik mi buja.
za otkos il’ dva
jezik je bogatiji –
otkos iskustva.
za ljetne žege
život obogaćuje
to mrtvo bilje.
GRAD, GRADSKO
I.
prije sveg mi je,
ali ne i poslije,
grad i sve gradsko.
gradski mi je um,
tijelo mi je gradsko,
gradski dihućem.
hoću li tako,
a htio bih da neću,
i izdahnuti?
II.
grad fascinira,
opija, izluđuje
seoske ljude,
kao ringišpil:
neobičnost te vrtnje,
psihodelija.
kao kod djece,
grad divljački raduje,
ali nakratko.
djeca ne znaju:
ulaznica je skupa,
šou kratko traje.
djeca spoznaju:
nakon trenutka sreće
ostaje pustoš.
djeca spoznaju:
samo bi ponavljanje
punilo smislom.
III.
grad gradi zgrade
i degradira ljude;
to mu je narav.
grad nije zao,
samo djeluje tako:
ograđujuće.
grad nije zao,
samo djeluje tako:
zlo banalnosti.
banalnost je zla
nešto što se ne vidi
iz sela, s brda.
moraš da siđeš
i moraš da uroniš
da bi saznao
koliko blizu
možeš biti sam sebi
kad se raz-gradiš.
IV.
kada ugradiš
selo u se, sebe u nj
– (dođeš) – dođe ti
da ne odlaziš,
silaziš i ulaziš
nikad više.
tu si cjelovit
i sa sobom udružen.
tu si sav i sve.
odavde možeš,
čak i kad grad pomišljaš,
osjećati mir.
odavde, cio,
čak i sa gradom možeš
biti prijatelj.