Ovo što sada kažem nikada
nisam rekao nikome
samo sam ponekad
pisao pisma koje nikada
poslao nisam
pročitao ih jednom kokoški ranki
u zoru kad nisam cijelu noć spavao
a ona od tuge cijeli dan nije jela
samo kljun povila i prislonila
na moje čelo
dok sam ležeći na travi
gledao kako nestaje mjesec
*****
Kažu da je crna rupa svemira
najveće mjesto gdje se nestane
a ja redovno nestanem u tvojim
očima, zacijelim njihovim sjajem
i pomirim se s pticama
preskočim modre potoke i
mahnem ti s druge obale
vidi gdje sam, kažem ti
vidi me.. ti se nasmiješ a
od tvog osmjeha u zabuni
procvjeta trešnjin cvijet u martu
****
pričao mi jednom usput jedan
da duša nikada ne umire
samo se preseli i ponovo rodi
uvijek isponova dok ne nadje svjetlo
ja sam svoje već našao pomislim
samo još koji put treba da umrem
i da ona mene nadje na onom
istom mjestu gdje se nikada
nismo sreli
*****
Neko veče čujem kako me dozivaš
skočim izasna i tražim te
tumaram sobom, zavirujem u ćoše
ispred kuće, kroz prozor
ne vidim ništa a onda te osjetim
za vratom
okrenem se a ti časkom nestaneš u san
nevidno, na prstima
da me ne probudiš
kao leptir koji čuva zadnji dah svemira
****
zaboravio sam ti reći da su doselile
laste i da
kuća više nije prazna
ja od radosti zaplako
iznio dva fildžana pred kuću
i čini mi se da su i one plakale isto
I laste ponekad plaču
Ovo što sada kažem nikada
nisam rekao nikome
samo sam ponekad
pisao pisma koje nikada
poslao nisam
pročitao ih jednom kokoški ranki
u zoru kad nisam cijelu noć spavao
a ona od tuge cijeli dan nije jela
samo kljun povila i prislonila
na moje čelo
dok sam ležeći na travi
gledao kako nestaje mjesec
*****
Kažu da je crna rupa svemira
najveće mjesto gdje se nestane
a ja redovno nestanem u tvojim
očima, zacijelim njihovim sjajem
i pomirim se s pticama
preskočim modre potoke i
mahnem ti s druge obale
vidi gdje sam, kažem ti
vidi me.. ti se nasmiješ a
od tvog osmjeha u zabuni
procvjeta trešnjin cvijet u martu
****
pričao mi jednom usput jedan
da duša nikada ne umire
samo se preseli i ponovo rodi
uvijek isponova dok ne nadje svjetlo
ja sam svoje već našao pomislim
samo još koji put treba da umrem
i da ona mene nadje na onom
istom mjestu gdje se nikada
nismo sreli
*****
Neko veče čujem kako me dozivaš
skočim izasna i tražim te
tumaram sobom, zavirujem u ćoše
ispred kuće, kroz prozor
ne vidim ništa a onda te osjetim
za vratom
okrenem se a ti časkom nestaneš u san
nevidno, na prstima
da me ne probudiš
kao leptir koji čuva zadnji dah svemira
****
zaboravio sam ti reći da su doselile
laste i da
kuća više nije prazna
ja od radosti zaplako
iznio dva fildžana pred kuću
i čini mi se da su i one plakale isto
šivajući kljunom gnijezda