kod nas

(za oca)

u to vrijeme u
rerni su paprike bile
tople i saftne
izdušene miomirisne
s lokvicama eliksira
slasti u
nutrini
majka poslijepodne gleda televiziju
otac stiže
iznenada njuši
smjer kupolastih
babura tihe
čežnje u mojoj
sobi uzgajam
otpor privremenoj
vječnosti
razvijam strategiju
prezira trivijalnih
obreda glad
me goni u
kratke posjete
trpezariji sjedam za
stol jedem gnušam
se otac
mljacka oblizuje
prste ponavlja moje
ime traži potvrdu
užitka
mislim kako
živimo u različitim
svjetovima samo nas
paprike
spajaju

raskopčana vječnost
propovijeda
u slikama
golotinje
gladi za onim
ručkom kojeg se
više nikad
pojesti
ne može

kod nas

Nataša Mihaljčišin 02. 10. 2025.