Nama je tijelo malog samo doplivalo. Mogli smo ga gurnuti od nas niz Unu, ali, eto, s dvije čaklje smo ga izvukli.
Dječarac, 21 godina, piše sve u vojnoj iskaznici u desnom džepu, sve uredno – fotografija, ime, prezime, vojarna, grad, brojevi, puno brojeva, adrese. Radenko i ja ga izvukli na obalu.
Izrešetan par dana prije u okršaju kod Novog, licem u vodi, Hrvatska vojska, oznake, sat, lančić s križićem….
Šta ćemo, gledamo se.
Javimo gore, žao nam, pa smo molili komandu za “malog mrtvog ustašu.”
Da se sačeka, vele.
Onda su poslali “izolante”, neke muslimane – zarobljenike pod stražom, da ubace tijelo na zapregu i odvezu do seoskoga groblja u D. gdje ima i mali katolički dio, uz šumu.
Jedan od zarobljenika je tiho učio, dok je malog polagao u nabrzinu iskopan i plitak grobić.
Kasnije, dvadesetak godina kasnije, nalazim ga praznog.
Razmijenili ga za trojicu naših momaka iz sela, veli mi Mile u kavani “Razgovori ispod sača”.
Isto popodne u gradu vidim osmrtnicu, zelenu, s pozivom na dženazu.
Zarobljenik, što je malom namazio i pokopao ga.
Una na tome mjestu savladava lijevu okuku i miriše na mokro drvo, udara u adu, tako da je tijelo maloga lako moglo proplutati kraj Radenka i mene na straži, pa silaziti poslije s puno tvrđeg kreveta.
Go Pokemon
Nama je tijelo malog samo doplivalo. Mogli smo ga gurnuti od nas niz Unu, ali, eto, s dvije čaklje smo ga izvukli.
Dječarac, 21 godina, piše sve u vojnoj iskaznici u desnom džepu, sve uredno – fotografija, ime, prezime, vojarna, grad, brojevi, puno brojeva, adrese. Radenko i ja ga izvukli na obalu.
Izrešetan par dana prije u okršaju kod Novog, licem u vodi, Hrvatska vojska, oznake, sat, lančić s križićem….
Šta ćemo, gledamo se.
Javimo gore, žao nam, pa smo molili komandu za “malog mrtvog ustašu.”
Da se sačeka, vele.
Onda su poslali “izolante”, neke muslimane – zarobljenike pod stražom, da ubace tijelo na zapregu i odvezu do seoskoga groblja u D. gdje ima i mali katolički dio, uz šumu.
Jedan od zarobljenika je tiho učio, dok je malog polagao u nabrzinu iskopan i plitak grobić.
Kasnije, dvadesetak godina kasnije, nalazim ga praznog.
Razmijenili ga za trojicu naših momaka iz sela, veli mi Mile u kavani “Razgovori ispod sača”.
Isto popodne u gradu vidim osmrtnicu, zelenu, s pozivom na dženazu.
Zarobljenik, što je malom namazio i pokopao ga.
Una na tome mjestu savladava lijevu okuku i miriše na mokro drvo, udara u adu, tako da je tijelo maloga lako moglo proplutati kraj Radenka i mene na straži, pa silaziti poslije s puno tvrđeg kreveta.