Opet je i moja suza potekla i prema Vukovaru
i prema Srebrenici. Poškropila je i Jasenovac i Bleiburg
i sva druga stratišta zemalja čije se granice još utvrđuju.
Kazala je i žrtvi i dželatu da je nečovječno pamćenje
koje istinu isključuje. Da je istina obvezna i za onog
koji plače i za onog koji je svojim plačem davno osušio
svoje oči. Istinu vrijedi stalno zalijevati suzom, vrijedi je
stalno pamtiti ma kakva bila. I radi onog koji je u njoj
gubitnik i radi onog koji je u njoj pobjednik.
U istini je mir i ubijenog i ubojice.
Zašto pisac plače
Nije uopće sramota plakati. I pisac plače. Neka se njegovom plaču
i dalje grohotom smiju svi koji ne znaju plakati, on tako nastavlja.
Neka ga u plaču slijede svi koji žive teško u ime svih stradalih
koji su živote izgubili lako. Neka se njegovom plaču grohotom
smiju svi koji su mrzili sve, pa i sami sebe, u ime svih koje su
svojom mržnjom ubijali nemilice. Pisac plače i za njih u ime onih
koji su stvorili svijet u kojemu su i mrzitelji posve prirodna pojava,
u ime onih koji takvu pojavu nisu zaslužili. U ime onih koji su
na svako nasilje odgovarali oprostom, a umrli od nasilja.
Bez oprosta.
Pisca nije sramota plakati niti u jednom svom djelu pisanom u ime
svih svojih mogućih čitatelja koji svijet zla nisu uopće stvarali.
Čija misao zahtijeva kaznu svakoga zločinca, i onog prije Krista,
i onog koji i danas ubija u ime druge vjere. I za njega se suza pisca
koji plače niz obraz slijeva brzo, istom stazom kao i za sve druge
koji je nemaju u svom okrutnom srcu. Koji se suza stide i koji plač
smatraju velikom čovjekovom slabošću i sramotom.
Veliko je pitanje znaju li takvi koje je poslanje pisca koji
zna i plakati, ne samo pisati, i koji u svom djelu osigurava plač
i drugom. Onom koji plače i u ime onog koji plač smatra sramotom,
a njegovom se zlodjelu i plačem opire.
Što bi pisac svojim djelom činio ako u njemu ne bi bilo
i takvoga plača, i za one koji znaju i za one koji ne znaju
plakati nad svijetom u kojem je plač sramotan i nečovječan?
Emocija je univerzalni lijek pisca i za takve boljke
davno oboljelog svijeta. Njome on budi uspavani
ljudski um kad njime ovlada potpuni mrak,
kad u njemu svaka radost zamre.
Dvije pjesme
Opet je i moja suza potekla
Opet je i moja suza potekla i prema Vukovaru
i prema Srebrenici. Poškropila je i Jasenovac i Bleiburg
i sva druga stratišta zemalja čije se granice još utvrđuju.
Kazala je i žrtvi i dželatu da je nečovječno pamćenje
koje istinu isključuje. Da je istina obvezna i za onog
koji plače i za onog koji je svojim plačem davno osušio
svoje oči. Istinu vrijedi stalno zalijevati suzom, vrijedi je
stalno pamtiti ma kakva bila. I radi onog koji je u njoj
gubitnik i radi onog koji je u njoj pobjednik.
U istini je mir i ubijenog i ubojice.
Zašto pisac plače
Nije uopće sramota plakati. I pisac plače. Neka se njegovom plaču
i dalje grohotom smiju svi koji ne znaju plakati, on tako nastavlja.
Neka ga u plaču slijede svi koji žive teško u ime svih stradalih
koji su živote izgubili lako. Neka se njegovom plaču grohotom
smiju svi koji su mrzili sve, pa i sami sebe, u ime svih koje su
svojom mržnjom ubijali nemilice. Pisac plače i za njih u ime onih
koji su stvorili svijet u kojemu su i mrzitelji posve prirodna pojava,
u ime onih koji takvu pojavu nisu zaslužili. U ime onih koji su
na svako nasilje odgovarali oprostom, a umrli od nasilja.
Bez oprosta.
Pisca nije sramota plakati niti u jednom svom djelu pisanom u ime
svih svojih mogućih čitatelja koji svijet zla nisu uopće stvarali.
Čija misao zahtijeva kaznu svakoga zločinca, i onog prije Krista,
i onog koji i danas ubija u ime druge vjere. I za njega se suza pisca
koji plače niz obraz slijeva brzo, istom stazom kao i za sve druge
koji je nemaju u svom okrutnom srcu. Koji se suza stide i koji plač
smatraju velikom čovjekovom slabošću i sramotom.
Veliko je pitanje znaju li takvi koje je poslanje pisca koji
zna i plakati, ne samo pisati, i koji u svom djelu osigurava plač
i drugom. Onom koji plače i u ime onog koji plač smatra sramotom,
a njegovom se zlodjelu i plačem opire.
Što bi pisac svojim djelom činio ako u njemu ne bi bilo
i takvoga plača, i za one koji znaju i za one koji ne znaju
plakati nad svijetom u kojem je plač sramotan i nečovječan?
Emocija je univerzalni lijek pisca i za takve boljke
davno oboljelog svijeta. Njome on budi uspavani
ljudski um kad njime ovlada potpuni mrak,
kad u njemu svaka radost zamre.