Evo me jedem datule iz Katara
Veće su nego naše (turske, tuniške?). Punjene su
Sjemenkama i začinjenim orašastim plodovima.
Tako je u Kataru, nafta i datule.
(Bog ima zlatnu krv.)
Na televizoru su zvali kišu,
I na mobitelu isto
Putem aplikacije (kap po kap). Pogledam
Kroz prozor, pogled je prost, uzbudljiv,
U daljini se nazire i gradi.
Ulice su prokopane, ozon cvjeta
Orgonski automobili oprani.
Veš je dignut na vrijeme, iza stakla
Valovi klešu Porporelu, barke
Zbijaju redove.
Treba kupiti nepromočive čizme,
One duge gumene, za vinograd
I poći u grad (u vinograd).
Stisnuti medvjeda u džepu,
Ući u crveni semafor.
S palmom njihati kostima, duriti se
U kanalu. Raščupano
Tkivo celuloze uhvatiti u zraku.
Južina zanosi galeba,
Treba se
Podvući u karantenu, u zidine i
Morsku pjenu, spriječiti najezdu.
Pročitati osmrtnice, mačkama
davati imena.
Ličiti.
Presložiti mozaike.
Pridržati
Mrtvo
Zvono.
GRAD
Sanjao sam da sam dvojici dužan pare,
Velike pare. Ko će to vratit?
Tukli su me, prijetili
I sve je odobravala njihova majka, odnekud se pojavila.
Gledala me i odmahivala rukom
Majčinski me koreći.
Sanjao sam da si nabavila psa,
Jednog od onih opasnih
Ne mogu se sjetit enciklopedijskog imena,
Malo crno bijesno prase
U igri mi je kesilo zube
I sve sam morao podnositi zbog tebe,
Dokle?
Probudio sam se.
Padao je ogroman grȁd.
Velik kao grad.
Zvuči glupo.
Upalio sam svjetla na taraci i osvijetlio
Ledene kugle, munje su parale nebo.
Ujutro imam provjeriti još
Jesi li zaista nabavila psa.
BOLNICA NA MEDAREVU
Podno betonske gromade
Posadili su murvu,
Mladi se njen list poput jednog svijeta nade
U bolničkom caffeu na Medarevu
Na uskom balkonu, umorni agent,
Okrenut leđima, konobari i pacijenti
Hihot rodbine nadglašava iracionalni
Glas josipe, odsutne lisice, na zapešću
Sterilna gaza, dugačkim hodnicima
Pozvan je lift, tijela sva u bolesti
Dubrovačke pjesme/3
DATULE
za Milana Milišića (1941. – 1991.)
Pada li ga, pada.
Neka.
Evo me jedem datule iz Katara
Veće su nego naše (turske, tuniške?). Punjene su
Sjemenkama i začinjenim orašastim plodovima.
Tako je u Kataru, nafta i datule.
(Bog ima zlatnu krv.)
Na televizoru su zvali kišu,
I na mobitelu isto
Putem aplikacije (kap po kap). Pogledam
Kroz prozor, pogled je prost, uzbudljiv,
U daljini se nazire i gradi.
Ulice su prokopane, ozon cvjeta
Orgonski automobili oprani.
Veš je dignut na vrijeme, iza stakla
Valovi klešu Porporelu, barke
Zbijaju redove.
Treba kupiti nepromočive čizme,
One duge gumene, za vinograd
I poći u grad (u vinograd).
Stisnuti medvjeda u džepu,
Ući u crveni semafor.
S palmom njihati kostima, duriti se
U kanalu. Raščupano
Tkivo celuloze uhvatiti u zraku.
Južina zanosi galeba,
Treba se
Podvući u karantenu, u zidine i
Morsku pjenu, spriječiti najezdu.
Pročitati osmrtnice, mačkama
davati imena.
Ličiti.
Presložiti mozaike.
Pridržati
Mrtvo
Zvono.
GRAD
Sanjao sam da sam dvojici dužan pare,
Velike pare. Ko će to vratit?
Tukli su me, prijetili
I sve je odobravala njihova majka, odnekud se pojavila.
Gledala me i odmahivala rukom
Majčinski me koreći.
Sanjao sam da si nabavila psa,
Jednog od onih opasnih
Ne mogu se sjetit enciklopedijskog imena,
Malo crno bijesno prase
U igri mi je kesilo zube
I sve sam morao podnositi zbog tebe,
Dokle?
Probudio sam se.
Padao je ogroman grȁd.
Velik kao grad.
Zvuči glupo.
Upalio sam svjetla na taraci i osvijetlio
Ledene kugle, munje su parale nebo.
Ujutro imam provjeriti još
Jesi li zaista nabavila psa.
BOLNICA NA MEDAREVU
Podno betonske gromade
Posadili su murvu,
Mladi se njen list poput jednog svijeta nade
U bolničkom caffeu na Medarevu
Na uskom balkonu, umorni agent,
Okrenut leđima, konobari i pacijenti
Hihot rodbine nadglašava iracionalni
Glas josipe, odsutne lisice, na zapešću
Sterilna gaza, dugačkim hodnicima
Pozvan je lift, tijela sva u bolesti
Ravnodušni pogledi starije čeljadi –
Netko diše dubokim udisajima,
Odjeli su kao izlomljena rebra
Plastične persijane na prozoru, iza,
Divlji raspored borove šume
Na zemljanom parkingu
U prašini šute službena vozila
Možeš otići kad poželiš
Slugo jeseni,
u titraju bijelog neona.
U MJERAMA
Te noći kad je Adolf oslijepio
Okretao sam jastuk nalijevo
Jugo je navlačilo
Afrički pijesak i miris spaljenih sela,
A zapravo su komšije cijeli dan palile draču i
Suhu travurinu između nebodera
Blavor se izmjestio iz uređenih vrtova
Među otkosom leži onesviješteno
Gumeno crijevo.
SFUMATO
Obavještajna ograda hrđa,
u mrežastim vodilicama titl
Anđeoske oči na staklima boja i lakova šire se
Kao oči sivog skakavca skrivenog u granju
Razbijen betonski skalin, još namještaja, šut kao šutnja
Vrapci usitno skupljaju građu
Pogledi su zaprti, a gdje li su puške?
OBRT
Graknula je vrana na siječanjskom nebu
Kao u češkom filmu, sunce, i talas crne kave
Prijetnja dokolici u zavjetrini
Glasan šteket vanjske jedinice klime
Prstenovi po metalnom stolu
Jeftini porculan je nacikao
Mačka je crna, snovidna
Unutarnji akvareli se lješkaju
Umjetni zub sporo mijenja boju
Po tjelesnim zidovima
Iščitavaju se crteži
Poprskani kafom
Ukavljeni otkucajima,
Bombonjerske
Ruže.
Radni dan je produžen
Kao slika ogoljele košćele
Sa sjenom se pojačava ton
Saobraćaja