Sad kad tvoja stopala dotiču obazriva cvijeće i kamenje,
samo se srebro u tvojoj kosi raduje.
I dok u zraku ustraje tek cvrčkov stih
tvoji su stihovi odavno već litanije.
Potvrda je jednakih rečenica, njihova kadenca,
rečenice oduvijek i tvoja pobožnost prema njima nepromjenjiva.
Znaš li, Uma, što je to uvijek?
Ono beskrajno, u svako doba,
uvijek je onaj dugi put kojim prolazim pokraj tvoje odsutnosti,
neprestana gošća tvoje demencije.
Uvijek je što i ja svakoga dana ponavljam iste rečenice
i odobravam ti na jedinom putu dodijeljenu našem preživljavanju.
Uvijek je to moje bivanje s tobom, tvoje ostajanje uz mene,
moje samoponištavanje pred tobom.
Uvijek su jedina sjećanja dokle seže um,
tvoje uspomene koje su postale moje, moja zavjera šutnje za te.
Nas dvije i moja potištenost.
U troje i bez vremenskog ograničenja da i danas pokrećemo zrak uokolo.
cvrčkov stih
Sad kad tvoja stopala dotiču obazriva cvijeće i kamenje,
samo se srebro u tvojoj kosi raduje.
I dok u zraku ustraje tek cvrčkov stih
tvoji su stihovi odavno već litanije.
Potvrda je jednakih rečenica, njihova kadenca,
rečenice oduvijek i tvoja pobožnost prema njima nepromjenjiva.
Znaš li, Uma, što je to uvijek?
Ono beskrajno, u svako doba,
uvijek je onaj dugi put kojim prolazim pokraj tvoje odsutnosti,
neprestana gošća tvoje demencije.
Uvijek je što i ja svakoga dana ponavljam iste rečenice
i odobravam ti na jedinom putu dodijeljenu našem preživljavanju.
Uvijek je to moje bivanje s tobom, tvoje ostajanje uz mene,
moje samoponištavanje pred tobom.
Uvijek su jedina sjećanja dokle seže um,
tvoje uspomene koje su postale moje, moja zavjera šutnje za te.
Nas dvije i moja potištenost.
U troje i bez vremenskog ograničenja da i danas pokrećemo zrak uokolo.