Postoji sadržaj zaborava, kao što postoji i sadržaj sjećanja. Nakon osam godina vratio sam se kući. U prozorima još uvijek nije bilo stakla, samo zategnute najlonske folije, a na jednom oknu u dnevnoj sobi zakucana šperploča prilično se izvitoperila od kiše i snijega. Svi zidovi zaparani gelerima, ali se sadržaj u prostorijama nije bitno izmijenio. Knjige su još uvijek bile na policama, slike na zidovima… Sve je kako je i bilo. U kupatilu nađem staklenu bočicu u obliku šišarke, jeftini aftershave Pino Silvestre. Otvorio sam bočicu, bila je prazna, ali se iz nje još uvijek širio poznati miris. Osam godina za mene nije postojala; da se nisam vratio, nikada ne bih pomislio na staklenu šišarku, ostala bi u zaboravu, iako mnogi događaji iz moje mladosti, zbog nje, mirišu na četinare
*
2. februara 2007. godine, otišli smo do rijeke i sjeli na klupu. Ona je mrvila kruh pačjem paru koji se vrzmao oko naših nogu. Sa zanimanjem sam gledao ptice. Mužjak je puštao ženku da jede. Ne znam šta je tome razlog, ali patak nije jeo, nego je sve mrve prepustio ženki. Onda je iz rijeke došla druga patka, kljunom i krilom napala suparnicu, ali je mužjak branio svoju družicu i uljez se udaljio. Došao je potom iz rijeke prilično agresivan patak, nasrnuo na ženku, ali je mužjak uzvratio žestoko i zaštitio svoju pticu, tako da se nasrtljivi stranac, nemajući izbora, odgegao do vode i nestao između čamaca. U tišini, nas dvoje smo pažljivo pratili cijeli događaj. I gledajući muku ptičjeg zajedničkog života, počeo sam spuštati ruku na njeno rame da je ogradim od svijeta, naglo sam postao blag i bolji
*
Upravo stigla iz Bosne, kupuje novu odjeću; dvije su crnkinje (prodavačice u ovoj radnji) s razlogom zbunjene njenim objašnjenjem da želi kupiti čarape u boji kože
*
U snu plače, i svaki njen san je noćna mora. Probudim je poljupcem, ona kaže: Mene je strah čovječanstva
Od koje tačke u vremenu počinje naše zajedničko sjećanje? Na koji način se vrijeme pretvara u prostor? Sjećam se da smo u Orebiću (avgust, 1981) na kamenoj plaži ležali goli, da je plavi leptir sletio na njeno rame i krilom pokrio ožiljak od vakcine
*
Nije bilo kišobrana, a da ga nisam izgubio! Ovaj (kupljen od uličnog prodavača, ispred metro stanice) brzo nacrtam, prije nego što iščezne, dok kiša još pada… Fresko-kišobran
Bagatele/6
Postoji sadržaj zaborava, kao što postoji i sadržaj sjećanja. Nakon osam godina vratio sam se kući. U prozorima još uvijek nije bilo stakla, samo zategnute najlonske folije, a na jednom oknu u dnevnoj sobi zakucana šperploča prilično se izvitoperila od kiše i snijega. Svi zidovi zaparani gelerima, ali se sadržaj u prostorijama nije bitno izmijenio. Knjige su još uvijek bile na policama, slike na zidovima… Sve je kako je i bilo. U kupatilu nađem staklenu bočicu u obliku šišarke, jeftini aftershave Pino Silvestre. Otvorio sam bočicu, bila je prazna, ali se iz nje još uvijek širio poznati miris. Osam godina za mene nije postojala; da se nisam vratio, nikada ne bih pomislio na staklenu šišarku, ostala bi u zaboravu, iako mnogi događaji iz moje mladosti, zbog nje, mirišu na četinare
*
2. februara 2007. godine, otišli smo do rijeke i sjeli na klupu. Ona je mrvila kruh pačjem paru koji se vrzmao oko naših nogu. Sa zanimanjem sam gledao ptice. Mužjak je puštao ženku da jede. Ne znam šta je tome razlog, ali patak nije jeo, nego je sve mrve prepustio ženki. Onda je iz rijeke došla druga patka, kljunom i krilom napala suparnicu, ali je mužjak branio svoju družicu i uljez se udaljio. Došao je potom iz rijeke prilično agresivan patak, nasrnuo na ženku, ali je mužjak uzvratio žestoko i zaštitio svoju pticu, tako da se nasrtljivi stranac, nemajući izbora, odgegao do vode i nestao između čamaca. U tišini, nas dvoje smo pažljivo pratili cijeli događaj. I gledajući muku ptičjeg zajedničkog života, počeo sam spuštati ruku na njeno rame da je ogradim od svijeta, naglo sam postao blag i bolji
*
Upravo stigla iz Bosne, kupuje novu odjeću; dvije su crnkinje (prodavačice u ovoj radnji) s razlogom zbunjene njenim objašnjenjem da želi kupiti čarape u boji kože
*
U snu plače, i svaki njen san je noćna mora. Probudim je poljupcem, ona kaže: Mene je strah čovječanstva
Od koje tačke u vremenu počinje naše zajedničko sjećanje? Na koji način se vrijeme pretvara u prostor? Sjećam se da smo u Orebiću (avgust, 1981) na kamenoj plaži ležali goli, da je plavi leptir sletio na njeno rame i krilom pokrio ožiljak od vakcine
*
Nije bilo kišobrana, a da ga nisam izgubio! Ovaj (kupljen od uličnog prodavača, ispred metro stanice) brzo nacrtam, prije nego što iščezne, dok kiša još pada… Fresko-kišobran