Čežnja

Neka me prenese
Ova sunčana jesen
U dječije dane
Neka mi opet svane
Crnoriječka zora
Nakon sna s milion mora
I neka beskrajne težnje
Niknu iz duše nježne
Da ovog nesnošljivog sebe
Zamijenim onim što je lebditi znao
Do izmišljene, nebesne tebe
Dok nije s te visine pao
U ovo tijelo bolno
Godinama kršeno, umorno
U um što pred ništavilom prska
Zaglavljen u zla, ogavna, mrska
Što od pamtivijeka traju
I trajat će dok ne progutaju
I mene i svijet cio
U njemu sam zalud bio

Neka me prenese
Ova sunčana jesen
Preko samrtne modre rijeke
U bešumne predjele daleke
Neka nestane, neka mine
Ova zaludnost u beskraj tišine