“Ja sam vam bio urar”, kaže mi moj komšija, sada penzioner i tihi, odmjereni pijanac. “Svaki sam sat znao, otvarao ga, pažljivo pregledao, ponekad mijenjao feder, nekad oprugu, staklo, čistio ga i podešavao, ne smije sat ni kasniti, ni žuriti, točnost je osobina dobrog sata, baš kao i vrijednog čovjeka. Znao sam sat po zvuku, znao kako diše. Sat služi mjerenju vremena, zato mora biti precizan, a ja sam vam vrijeme iznutra znao. Mašina samo zabilježi ono vanjsko, ne osjeća puls vremena, ne razumije njegove otkucaje, ne zna kako proticanje diše. Morate imati golemo iskustvo da to čujete. Sat samo mjeri vrijeme, kao da ono prolazi, a urar je njegova svijest. Zna o vremenu, zna da je ono uvijek, i kada ga osjećamo, i kada ga ne osjećamo. Dobar urar ima osjećaj za njegov ritam, za njegovo odvijanje i događanje. Zato su vam urari, jeste li primijetili?, vrlo mirni, spokojni ljudi. I ja u svemu imam mjere, znam kada u nečemu trebam stati, znam i kad mi je vrijeme ići kući. Onima kojima se vrijeme u birtiji otme, u njemu se izgube, ne znaju više ni što su ni kakvi su, ni kada će ni kuda će, vidite i sami kako se ponašaju, kao da su u njima popucale opruge i kazaljke, izgube sve obzire, vrijeme u njima stane, uvijek bude kasno kada shvate da je sve prošlo, projurilo, od njih zauvijek otišlo. Oni obavezno zakasne, gdje god idu, ni kući nikad na vrijeme ne dođu. To bude zato što ne shvate da je vrijeme u njima, u njima se događa i onda im odjednom izmakne, njihovo prošlo, oni prošli. A baš oni imaju najskuplje satove, samo na te svoje ukrase rijetko gledaju, jer misle da i vremenom vladaju, pa im na kraju život izmakne i sve uistinu važno promakne. Onaj koji ima mjere i razumiju vrijeme nikad ne žuri, a nigdje ne zakasni. Takav je sa sobom i svojim vremenom u jedinstvu, pa svoje, koliko može, ostvari. Samo jednom, kao i sat, stane, a tada obično i ne treba dalje”.
Urar
“Ja sam vam bio urar”, kaže mi moj komšija, sada penzioner i tihi, odmjereni pijanac. “Svaki sam sat znao, otvarao ga, pažljivo pregledao, ponekad mijenjao feder, nekad oprugu, staklo, čistio ga i podešavao, ne smije sat ni kasniti, ni žuriti, točnost je osobina dobrog sata, baš kao i vrijednog čovjeka. Znao sam sat po zvuku, znao kako diše. Sat služi mjerenju vremena, zato mora biti precizan, a ja sam vam vrijeme iznutra znao. Mašina samo zabilježi ono vanjsko, ne osjeća puls vremena, ne razumije njegove otkucaje, ne zna kako proticanje diše. Morate imati golemo iskustvo da to čujete. Sat samo mjeri vrijeme, kao da ono prolazi, a urar je njegova svijest. Zna o vremenu, zna da je ono uvijek, i kada ga osjećamo, i kada ga ne osjećamo. Dobar urar ima osjećaj za njegov ritam, za njegovo odvijanje i događanje. Zato su vam urari, jeste li primijetili?, vrlo mirni, spokojni ljudi. I ja u svemu imam mjere, znam kada u nečemu trebam stati, znam i kad mi je vrijeme ići kući. Onima kojima se vrijeme u birtiji otme, u njemu se izgube, ne znaju više ni što su ni kakvi su, ni kada će ni kuda će, vidite i sami kako se ponašaju, kao da su u njima popucale opruge i kazaljke, izgube sve obzire, vrijeme u njima stane, uvijek bude kasno kada shvate da je sve prošlo, projurilo, od njih zauvijek otišlo. Oni obavezno zakasne, gdje god idu, ni kući nikad na vrijeme ne dođu. To bude zato što ne shvate da je vrijeme u njima, u njima se događa i onda im odjednom izmakne, njihovo prošlo, oni prošli. A baš oni imaju najskuplje satove, samo na te svoje ukrase rijetko gledaju, jer misle da i vremenom vladaju, pa im na kraju život izmakne i sve uistinu važno promakne. Onaj koji ima mjere i razumiju vrijeme nikad ne žuri, a nigdje ne zakasni. Takav je sa sobom i svojim vremenom u jedinstvu, pa svoje, koliko može, ostvari. Samo jednom, kao i sat, stane, a tada obično i ne treba dalje”.