umjetnost

(za Đ.S.)

na slici je moja žena mlada je
umrla
rođen sam moji roditelji majka i otac
izrađivala je šešire
poslije rata smo živjeli svi u jednoj
sobi i sestra blizanka s djetetom bilo je tijesno
i živahno pitale su me tetke, rodbina
od čega ćeš živjeti
koračao sam prema akademiji
svi smo tamo išli u nešto buduće
najvažnije
moji profesori su bili različiti jedan
je išao od detalja prema cjelini
drugi
od cjeline prema detalju
cjelina je bila asocijacija nju je trebalo
slikati ne ono što je ispred
model
pisao sam poeziju u kafiću dok je
kćer vježbala
kratke forme utiskivao je netko
glavu mrtav na rame
najgora je loša poezija gora od
loše slike tu postoji platno i okvir
a tamo nema ničega
slikao sam noću, danju radio
slike su bile crne jer sam zbog mraka
samo crnu boju koristio
onda sam jednog dana
prestao
boja ima kad se stavi
namaz
ona baca sjenu
ona ima svoju dimenziju, volumen
svoj život u sebi slika živi
i zrači
mi smo se družili, sjedili za stolom
pričali ili šetali
i pričali do svete klare
to je bila gorgona
oko jedanaest kad dođem
skuham kavu
pa onda slikam stalno šećem
ovamo onamo s kistovima
miješam boje
biblijski motivi su došli jer su došli
život i priroda sve to se otkriva
u sve većem čudu
meni
vidim tu snagu više sad kad sam
bliže koncu i ljubav
mada ta riječ se ne smije
ne smijemo ju često
često i olako

radim nekoliko sati pa odem doma
koji put nezadovoljan
koji put malo zadovoljan
iznenadim se ponekad ujutro
kad se vratim

u slikarstvu odjednom doživiš
sve