U čekaonici Klinike za očne bolesti
u Banjaluci,
sa Perom Zupcem
čekam nalaze kontrolnog pregleda.
Pero Zubac i sad voli svoju Svetlanu,
meni se odnekud javlja Ljiljana.
A po Mostaru i Banjaluci,
po raskriljenoj knjizi,
opet padaju
neke modre kiše.
Pod novim Starim mostom u Mostaru
Perina Svetlana
baca oblutke u Neretvu,
pod Gradskim mostom u Banjaluci
moja Ljiljana
oblucima mreška površinu Vrbasa.
Skida Svetlana sa sebe
Pjesnikov pogled
i ulazi u hladnu Neretvu.
Vri voda oko njene nagosti,
sakriva se Mjesec za oblak,
krije da mu je na lice prešla
rumen sa kože Svetlaninih dojki.
Drhturi Ljiljana
pod ogrtačem vedre aprilske noći,
privija oko sebe moja vrela sjećanja.
Eno, Pero Zubac i Svetlana
čitaju Ljermontova,
bistre Spinozu,
gledaju filmove Džejmsa Dina,
Ljiljana i ja slušamo
Duška Trifunovića,
čitamo Emila Sijorana,
gledamo filmove još nerođenog
Leonarda Dikaprija.
U čekaonicu ulazi medicinska sestra,
maše mojim nalazom:
Rožnjača u katastrofalnom stanju.
Desnim okom samo ćete nazirati predmete.
Manite knjige,
čuvajte to još malo vidjela u lijevom!
A po Mostaru i Banjaluci,
po raskriljenoj knjizi,
opet padaju
neke modre kiše.
Pero Zubac mrmlja
(ili mi se samo čini):
Da mi je znati ko joj laži veze,
ne bi mu proteze,
ne bi mu zubne proteze…
I opet neke modre kiše
U čekaonici Klinike za očne bolesti
u Banjaluci,
sa Perom Zupcem
čekam nalaze kontrolnog pregleda.
Pero Zubac i sad voli svoju Svetlanu,
meni se odnekud javlja Ljiljana.
A po Mostaru i Banjaluci,
po raskriljenoj knjizi,
opet padaju
neke modre kiše.
Pod novim Starim mostom u Mostaru
Perina Svetlana
baca oblutke u Neretvu,
pod Gradskim mostom u Banjaluci
moja Ljiljana
oblucima mreška površinu Vrbasa.
Skida Svetlana sa sebe
Pjesnikov pogled
i ulazi u hladnu Neretvu.
Vri voda oko njene nagosti,
sakriva se Mjesec za oblak,
krije da mu je na lice prešla
rumen sa kože Svetlaninih dojki.
Drhturi Ljiljana
pod ogrtačem vedre aprilske noći,
privija oko sebe moja vrela sjećanja.
Eno, Pero Zubac i Svetlana
čitaju Ljermontova,
bistre Spinozu,
gledaju filmove Džejmsa Dina,
Ljiljana i ja slušamo
Duška Trifunovića,
čitamo Emila Sijorana,
gledamo filmove još nerođenog
Leonarda Dikaprija.
U čekaonicu ulazi medicinska sestra,
maše mojim nalazom:
Rožnjača u katastrofalnom stanju.
Desnim okom samo ćete nazirati predmete.
Manite knjige,
čuvajte to još malo vidjela u lijevom!
A po Mostaru i Banjaluci,
po raskriljenoj knjizi,
opet padaju
neke modre kiše.
Pero Zubac mrmlja
(ili mi se samo čini):
Da mi je znati ko joj laži veze,
ne bi mu proteze,
ne bi mu zubne proteze…