tribalj, mali sušik, balatura (24.–.26. listopada 2025.)
PINIJA, KUĆA
visoko deblo i krošnja kao šešir – elegancija.
pinus pinea, pitomi bor ili pinj, za nas: pinija.
ponosna žena, mediteranska dama, stamena nona.
kćer je zemlje, susjeda kamenovâ, rodica neba.
ovdje u triblju, blizu mora, bez mora i pogleda na nj,
u ovom selu za leđima primorja, pod kobiljakom,
na kršnom kršu – pinija je kamena, sa balaturom.
kathrin i gordan kuću čiji smo gosti tako nazvaše,
čvrsto na zemlji, ali kao na nebu, da boravimo.
BILJKE VARALICE
čuh: neke biljke, degenija i slične, varaju i lažu.
dok iznad zemlje prave se krhke, nježne, centimetarske,
pod zemljom one korijenje skrivaju, dugô, kompleksnô;
lukavstvom one vlastita carstva grade, golema, moćna.
na tankoćutnost ljudsku one računaju, i sažaljenje,
ne bismo li mi suzama od ganuća tlo natopili.
PTICA, DRVO, JA
anonimna je u svom jutarnjem poslu ova ptičica:
ne znam što radi, ni kako se naziva ptičja joj vrsta.
anonimno je
u svojoj strpljivosti i ovo drvo,
a u njemu je rupa nalik na zdjelu, čini činiju,
u njoj pak lišće, malo sinoćnje kiše – jesenska štednja.
neznana ptica nenadano uskoči u taj bazenčić.
pere li perje ili vodom gasi žeđ? svakako kratko.
neznano drvo začas je opet bilo k’o prije – sâmo.
sâmo u šumi? s kukcima i bršljanom? sâmo, a sa mnom?
sâm sam samo ja, jer od stabla ne vidim šumu, ni stablo.
međutim, ako jednog ovakvog jutra oči otvorim,
i stablo vidim k’o neku katedralu u punom sjaju,
a onu pticu k’o nekog svećenika preosveštenog,
i onu rupu s lišćem i vodom kao škropionicu –
postoji nada: blagoslovljen ću biti i biti spašen.
Prethodni tekstovi
iz seoske enciklopedije (IX.)
tribalj, mali sušik, balatura
(24.–.26. listopada 2025.)
PINIJA, KUĆA
visoko deblo
i krošnja kao šešir –
elegancija.
pinus pinea,
pitomi bor ili pinj,
za nas: pinija.
ponosna žena,
mediteranska dama,
stamena nona.
kćer je zemlje,
susjeda kamenovâ,
rodica neba.
ovdje u triblju,
blizu mora, bez mora
i pogleda na nj,
u ovom selu
za leđima primorja,
pod kobiljakom,
na kršnom kršu –
pinija je kamena,
sa balaturom.
kathrin i gordan
kuću čiji smo gosti
tako nazvaše,
čvrsto na zemlji,
ali kao na nebu,
da boravimo.
BILJKE VARALICE
čuh: neke biljke,
degenija i slične,
varaju i lažu.
dok iznad zemlje
prave se krhke, nježne,
centimetarske,
pod zemljom one
korijenje skrivaju,
dugô, kompleksnô;
lukavstvom one
vlastita carstva grade,
golema, moćna.
na tankoćutnost
ljudsku one računaju,
i sažaljenje,
ne bismo li mi
suzama od ganuća
tlo natopili.
PTICA, DRVO, JA
anonimna je
u svom jutarnjem poslu
ova ptičica:
ne znam što radi,
ni kako se naziva
ptičja joj vrsta.
anonimno je
u svojoj strpljivosti
i ovo drvo,
a u njemu je
rupa nalik na zdjelu,
čini činiju,
u njoj pak lišće,
malo sinoćnje kiše –
jesenska štednja.
neznana ptica
nenadano uskoči
u taj bazenčić.
pere li perje
ili vodom gasi žeđ?
svakako kratko.
neznano drvo
začas je opet bilo
k’o prije – sâmo.
sâmo u šumi?
s kukcima i bršljanom?
sâmo, a sa mnom?
sâm sam samo ja,
jer od stabla ne vidim
šumu, ni stablo.
međutim, ako
jednog ovakvog jutra
oči otvorim,
i stablo vidim
k’o neku katedralu
u punom sjaju,
a onu pticu
k’o nekog svećenika
preosveštenog,
i onu rupu
s lišćem i vodom kao
škropionicu –
postoji nada:
blagoslovljen ću biti
i biti spašen.