Druga knjiga poezije Berislava Juriča predstavlja neku vrstu poetskog dnevnika
koji je autor na marginama stvarnosti vodio zadnjih nekoliko godina. Ne želeći
se nikome dopasti, dakle mimo vladajućih trendova koji su od poezije kao forme
uglavnom oduzimali, Jurič piše pjesme koje se dešavaju prvenstveno u jeziku.
Iako možda ne dominiraju brojem, u ovoj su knjizi najvidljivije Juričeve
ljubavne pjesme u kojima pjesnik hvata trenutke što se događaju između dvoje.
Vrlo često minijaturne, Juričeve ljubavne pjesme su iskazi nježnosti prema onoj
koju pjesnik voli. Vrlo detaljno i suzdržano Jurič piše o intimi i uspijeva biti
inovativan u stihu, pa čak i onda kad zvukom u odnos dovede riječi kakve su
„tiše“ i „kiše“. Druga strana ove zbirke, ona tamnija, sadrži pjesme za koje se s
pravom može reći da su socijalno angažovane. Glas pjesnika je i u tim
pjesmama zavodljiv, koliko god da su motivi odbojni i koliko god da možda
nisu na nivou njegovih ljubavnih pjesama. ‘Kapi’ su lijepa zbirka pjesama, jedna
od onih koje nam vraćaju vjeru u poeziju. Poput malih molitvi, ove pjesme kao
da dolaze iz neke raskošne skromnosti. (Almin Kaplan)
BOSONOGI
U tami ormara
košulje tvoje
moje rukavima grle
šuška ljubav naša
i pjeva pjesma
zaboravljena i oprana
u džepu
U tami ormara
vežeš mi kravatu
koju na svjetlu ne nosim
i šešir
bacaš u vjetar
kaputima pravimo jedra
nogavicama grabimo svjetove
bosonogi
svečani od ljubavi
PRED POLJUBAC
Pojela si sunce
Lice ti se mršti od šećera
Niz usne ti se cijedi
svjetlost
U zubima se bijeli
nebo
U očima
sve oči moga svijeta
i svako moje zašto
i svako zato
VEČER UZMI ZA RUKU
Skrij sunce pod košulju
oblak sakrij
u zadnji džep najsretnijih
hlača
u kosu upleti povjetarac
maslačkom
ukrasi trepavice
leptirima ramena
i poželi jutru
dobro jutro
danu
dobar dan
i večer uzmi
za ruku
i odvedi je u noć
ČETIRI NOGE
Život se sveo
na četiri zida
na četiri točka
četiri vrste sira
i na četiri rate
ako može
Između su
četiri žurbe
na četiri termina
koje plaćamo da nam djeca trče
na četiri strane svijeta
i budu spremna
za poslušni život
na četiri noge
u četiri zida
na četiri točka
i na četiri rate
Ako može
SREDINA
Najmanje
može biti
manje
Najviše
može biti
više
I blizu
i daleko
mogu biti
i dalje i bliže
Samo
je
sredina
sredina
POGREB
Nebo struže po brdima
zbunjene oči gledaju
u hladnu jamu
koja čeka tijelom da se napuni
i lede se suze
a zemlja šuti
i plitkim očima
duboka pokazuje
koliko je hladna
i kako je
uzak put
do najtoplijih ruku
PJESMA
Ako te
ne napišem
sad
sutra ćeš
biti
još jedna
priča
u koju
nitko
ne vjeruje
Kapi
(izbor)
KAPI, Berislav Jurič
Druga knjiga poezije Berislava Juriča predstavlja neku vrstu poetskog dnevnika
koji je autor na marginama stvarnosti vodio zadnjih nekoliko godina. Ne želeći
se nikome dopasti, dakle mimo vladajućih trendova koji su od poezije kao forme
uglavnom oduzimali, Jurič piše pjesme koje se dešavaju prvenstveno u jeziku.
Iako možda ne dominiraju brojem, u ovoj su knjizi najvidljivije Juričeve
ljubavne pjesme u kojima pjesnik hvata trenutke što se događaju između dvoje.
Vrlo često minijaturne, Juričeve ljubavne pjesme su iskazi nježnosti prema onoj
koju pjesnik voli. Vrlo detaljno i suzdržano Jurič piše o intimi i uspijeva biti
inovativan u stihu, pa čak i onda kad zvukom u odnos dovede riječi kakve su
„tiše“ i „kiše“. Druga strana ove zbirke, ona tamnija, sadrži pjesme za koje se s
pravom može reći da su socijalno angažovane. Glas pjesnika je i u tim
pjesmama zavodljiv, koliko god da su motivi odbojni i koliko god da možda
nisu na nivou njegovih ljubavnih pjesama. ‘Kapi’ su lijepa zbirka pjesama, jedna
od onih koje nam vraćaju vjeru u poeziju. Poput malih molitvi, ove pjesme kao
da dolaze iz neke raskošne skromnosti. (Almin Kaplan)
BOSONOGI
U tami ormara
košulje tvoje
moje rukavima grle
šuška ljubav naša
i pjeva pjesma
zaboravljena i oprana
u džepu
U tami ormara
vežeš mi kravatu
koju na svjetlu ne nosim
i šešir
bacaš u vjetar
kaputima pravimo jedra
nogavicama grabimo svjetove
bosonogi
svečani od ljubavi
PRED POLJUBAC
Pojela si sunce
Lice ti se mršti od šećera
Niz usne ti se cijedi
svjetlost
U zubima se bijeli
nebo
U očima
sve oči moga svijeta
i svako moje zašto
i svako zato
VEČER UZMI ZA RUKU
Skrij sunce pod košulju
oblak sakrij
u zadnji džep najsretnijih
hlača
u kosu upleti povjetarac
maslačkom
ukrasi trepavice
leptirima ramena
i poželi jutru
dobro jutro
danu
dobar dan
i večer uzmi
za ruku
i odvedi je u noć
ČETIRI NOGE
Život se sveo
na četiri zida
na četiri točka
četiri vrste sira
i na četiri rate
ako može
Između su
četiri žurbe
na četiri termina
koje plaćamo da nam djeca trče
na četiri strane svijeta
i budu spremna
za poslušni život
na četiri noge
u četiri zida
na četiri točka
i na četiri rate
Ako može
SREDINA
Najmanje
može biti
manje
Najviše
može biti
više
I blizu
i daleko
mogu biti
i dalje i bliže
Samo
je
sredina
sredina
POGREB
Nebo struže po brdima
zbunjene oči gledaju
u hladnu jamu
koja čeka tijelom da se napuni
i lede se suze
a zemlja šuti
i plitkim očima
duboka pokazuje
koliko je hladna
i kako je
uzak put
do najtoplijih ruku
PJESMA
Ako te
ne napišem
sad
sutra ćeš
biti
još jedna
priča
u koju
nitko
ne vjeruje