S vremena na vrijeme provjeravam na mapi gdje sam stigao.
Ne idem prema Rio de la Plata, koju sam u drugim prigodama gledao kako lijeno teče prema Atlantskom oceanu.
Vrtim se po ulicama koje je Borges spomenuo na svojim stranicama. Na pameti mi je jedna njegova fotografija iz mladosti na pješačkom prijelazu s Adolfom Bioyem. U to doba objavljivani su malobrojni primjerci politički ekvilibrističkoga književnoga časopisa “Sur”.
Ne patim od nostalgije, ali tu mi nešto tukne, nešto iz prošlosti kad me još nije bilo.
Buenos Aires s Borgesom postao je za me legendaran.
Nije to drugi Napulj.
Boca, jedan njegov kvart, bio je nalik Genovi.
Koračam prelistavajući jednu književnost.
“Ovaj grad za koji sam vjerovao da moja je prošlost/ moja je budućnost, moja sadašnjost.”
Nisam mogao potpisati ove njegove stihove za Buenos Aires, primjenjujući ih na Napulj.
Sa mnom nije bilo tako.
Tu se odigrao završni pomor mladeži mojih vršnjaka 70-ih godina. Rio de la Plata vratila je njihova tijela bacana noću iz helikoptera, svezana dvoje po dvoje.
Drugom jednom zgodom bio sam u Parku njima u spomen, u Esculei, gdje se događao obred pokolja.
Ovdje se o tome ne govori. To je suha rana, otvorenih usana, nezarašćena, poput zamuklih usta.
Ovaj put vrtim se po Buenos Airesu kao mjesečar, sam, i shvaćam da je prigoda što se nalazim ovdje – sajam knjiga – izgovor za nezgrapno hodočašće.
Hodočašće
Landram po Buenos Airesu.
S vremena na vrijeme provjeravam na mapi gdje sam stigao.
Ne idem prema Rio de la Plata, koju sam u drugim prigodama gledao kako lijeno teče prema Atlantskom oceanu.
Vrtim se po ulicama koje je Borges spomenuo na svojim stranicama. Na pameti mi je jedna njegova fotografija iz mladosti na pješačkom prijelazu s Adolfom Bioyem. U to doba objavljivani su malobrojni primjerci politički ekvilibrističkoga književnoga časopisa “Sur”.
Ne patim od nostalgije, ali tu mi nešto tukne, nešto iz prošlosti kad me još nije bilo.
Buenos Aires s Borgesom postao je za me legendaran.
Nije to drugi Napulj.
Boca, jedan njegov kvart, bio je nalik Genovi.
Koračam prelistavajući jednu književnost.
“Ovaj grad za koji sam vjerovao da moja je prošlost/
moja je budućnost, moja sadašnjost.”
Nisam mogao potpisati ove njegove stihove za Buenos Aires, primjenjujući ih na Napulj.
Sa mnom nije bilo tako.
Tu se odigrao završni pomor mladeži mojih vršnjaka 70-ih godina. Rio de la Plata vratila je njihova tijela bacana noću iz helikoptera, svezana dvoje po dvoje.
Drugom jednom zgodom bio sam u Parku njima u spomen, u Esculei, gdje se događao obred pokolja.
Ovdje se o tome ne govori. To je suha rana, otvorenih usana, nezarašćena, poput zamuklih usta.
Ovaj put vrtim se po Buenos Airesu kao mjesečar, sam, i shvaćam da je prigoda što se nalazim ovdje – sajam knjiga – izgovor za nezgrapno hodočašće.
Preveo Tvrtko Klarić