Vrabac na grani i dolazi bog pa kaže: vrapče, bit će smak svijeta, srušit ću nebo na zemlju. Što ćeš učiniti? Vrabac pogleda boga, sleti na zemlju, baci se na leđa i nožice uperi nebu. Bog to vidi – gdje neće? i pita: vrapče, uništit ću svijet, nebo će pasti, apokalipsa slijedi, što tvoje nožice mogu učiniti? Vrabac pogleda boga i kaže: svatko čini ono što može.
Želim ti da se držiš i ne daš i da nastaviš i ne uzmeš nikad više nego što si dao i bilanca ti ovostrana uvijek bude gubitnička, da se nikad ne prestrojiš u pojedinačnu traku gdje grabežljivi i sebični jurcaju, žure, prestižu i gaze u bolidu blještavom i skupom na lažni pogon i tuđu štetu jad nesreću, bol i glad sve do naplatnih kućica i one strane gdje bi da se vrate u ljude jer tad će biti kasno, cesta se pretvara u hod i jedini putokaz tvoji živi su i bližnji – svako biće koje te se sjeti i ne pomisli da si gad, svaki život koji znao to ili ne zbog tebe bar gram je bio lakši, bar trenutak sretniji, bar uzdah manje usamljen, da voliš više nego vole tebe, da svaki dan daš i da ti smrt dođe kao vrabac u parku po mrvu kruha. Jednostavno je. Svijet ostavi bar za vrapčje nožice boljim nego što si se u njega rodio.
Vrabac i bog
Vrabac na grani i dolazi bog pa kaže: vrapče, bit će smak svijeta, srušit ću nebo na zemlju. Što ćeš učiniti? Vrabac pogleda boga, sleti na zemlju, baci se na leđa i nožice uperi nebu. Bog to vidi – gdje neće? i pita: vrapče, uništit ću svijet, nebo će pasti, apokalipsa slijedi, što tvoje nožice mogu učiniti? Vrabac pogleda boga i kaže: svatko čini ono što može.
Želim ti da se držiš i ne daš i da nastaviš i ne uzmeš nikad više nego što si dao i bilanca ti ovostrana uvijek bude gubitnička, da se nikad ne prestrojiš u pojedinačnu traku gdje grabežljivi i sebični jurcaju, žure, prestižu i gaze u bolidu blještavom i skupom na lažni pogon i tuđu štetu jad nesreću, bol i glad sve do naplatnih kućica i one strane gdje bi da se vrate u ljude jer tad će biti kasno, cesta se pretvara u hod i jedini putokaz tvoji živi su i bližnji – svako biće koje te se sjeti i ne pomisli da si gad, svaki život koji znao to ili ne zbog tebe bar gram je bio lakši, bar trenutak sretniji, bar uzdah manje usamljen, da voliš više nego vole tebe, da svaki dan daš i da ti smrt dođe kao vrabac u parku po mrvu kruha. Jednostavno je. Svijet ostavi bar za vrapčje nožice boljim nego što si se u njega rodio.