vikleri

dođe i ode
ostanu dva viklera
podno sofe na kojoj je
spavala
tražila je čudila se
ponavljala:
dva viklera, dva viklera
opisivala njihovu boju
oblik kako je
nemoguće
bili su jutros još
u njenoj kosi
kako su, kako
nestali
a bili su a sad a
kao da je sve
nedokučiva varka
sijede
kose

tražile smo nismo
našle
ode autobusom poslijepodnevnim
preko granice
odnese brojeve
i nevine dječje
godine

dva viklera ostaše
meni
kao igračke