Sav smušen u svom naumu,
naslutivši tamnu stranu spasenja,
svog učitelja poljubi iz čista očaja,
kao borac za nadu pradjedovske vjere,
razočaran i bijesan ponavlja u sebi:
„Neka završi kako je propovijedao,
kad ne može osloboditi Izraela!“
Juda iz Kariota bio je pozvan
da u svom Učitelju prepozna
možda samog Sina Božjega
kojemu bijaše vjeran rizničar
i izdajica srcem najodaniji,
znajući da nema spasenja
bez pogibije Najsvetijeg.
Kad vidje da je Učitelj osuđen,
ne osjeti u sebi grižnju savjesti,
zapitao se mora li baš tako biti,
vratio je svih trideset srebrnjaka
i na drvetu spoznaje dobra i zla
ostao visjeti o jednoj čvrstoj grani
na propast i uzdignuće mnogima.
***
Veliki petak
VIKA SVE JAČA
U DVORIŠTU PONCIJA PILATA
Naduti od pohlepe za vlašću,
glavari svećenički i pismoznanci
pobjednički likuju i svjetinu razjaruju:
„Nije to pomazanik otkupitelj ni mirotvorac,
ne bi on šutke primao uvrede i pljuske,
on je tek jedan od lutajućih,
buntovnik i bogohulitelj!“
Vika sve jača razliježe se predvorjem,
Poncije Pilat ne zna što bi od muke
koju hajkači traže za čovjeka nevina;
on zatraži lavor s vodom i opere ruke
te napola očišćen napola osramoćen
donese presudu u korist onih koji viču:
„Smrt zaslužuje, smrt zaslužuje!“
A gle, Osuđenik se ničim ne odužuje,
mirno prima presudu i teški križ,
poznata mu je revnost licemjera,
svjetina je opet grdno nasamarena,
opet vlast joj oduzela svaku čast,
ali bruka njena nije njegov kraj,
tu počinje tek pravi put u raj!
***
Velika subota
PRIJE NEGO SE PIJETAO OGLASI,
UČENIK ZANIJEČE SVOG UČITELJA
Učenik po nadimku Petar ili Stijena
tijekom noći posta šljunak nagazni,
pred sluškinjom velikog svećenika
koja dvaput upre pogled u njega,
a za njom učine isto i svi nazočni
te on uz vatru koja više ne grije
svog Učitelja triput zaniječe.
Učenik po nadimku Petar ili Stijena,
sjeti se Učiteljevih riječi i opomena:
„Što koristi čovjeku sav svijet,
ako sebe izgubi ili sebi naudi?
Klonite se i čuvajte od pohlepe,
jer ima posljednjih koji su prvi
i prvih koji će biti posljednji!“
Učenik po nadimku Petar ili Stijena
pomisli na plač žena i škrgut zubima,
na vjeru manju od zrna gorušičina,
na jerihonskog sveca koji progleda,
na kamen što ga odbaciše graditelji,
na stijenu od koje se odroni
te izađe i gorko zaplaka.
Trodnevlje uoči Uskrsa 2026.
Veliki četvrtak
JUDA IŠKARIOTSKI
SVOG UČITELJA POLJUBI
Sav smušen u svom naumu,
naslutivši tamnu stranu spasenja,
svog učitelja poljubi iz čista očaja,
kao borac za nadu pradjedovske vjere,
razočaran i bijesan ponavlja u sebi:
„Neka završi kako je propovijedao,
kad ne može osloboditi Izraela!“
Juda iz Kariota bio je pozvan
da u svom Učitelju prepozna
možda samog Sina Božjega
kojemu bijaše vjeran rizničar
i izdajica srcem najodaniji,
znajući da nema spasenja
bez pogibije Najsvetijeg.
Kad vidje da je Učitelj osuđen,
ne osjeti u sebi grižnju savjesti,
zapitao se mora li baš tako biti,
vratio je svih trideset srebrnjaka
i na drvetu spoznaje dobra i zla
ostao visjeti o jednoj čvrstoj grani
na propast i uzdignuće mnogima.
***
Veliki petak
VIKA SVE JAČA
U DVORIŠTU PONCIJA PILATA
Naduti od pohlepe za vlašću,
glavari svećenički i pismoznanci
pobjednički likuju i svjetinu razjaruju:
„Nije to pomazanik otkupitelj ni mirotvorac,
ne bi on šutke primao uvrede i pljuske,
on je tek jedan od lutajućih,
buntovnik i bogohulitelj!“
Vika sve jača razliježe se predvorjem,
Poncije Pilat ne zna što bi od muke
koju hajkači traže za čovjeka nevina;
on zatraži lavor s vodom i opere ruke
te napola očišćen napola osramoćen
donese presudu u korist onih koji viču:
„Smrt zaslužuje, smrt zaslužuje!“
A gle, Osuđenik se ničim ne odužuje,
mirno prima presudu i teški križ,
poznata mu je revnost licemjera,
svjetina je opet grdno nasamarena,
opet vlast joj oduzela svaku čast,
ali bruka njena nije njegov kraj,
tu počinje tek pravi put u raj!
***
Velika subota
PRIJE NEGO SE PIJETAO OGLASI,
UČENIK ZANIJEČE SVOG UČITELJA
Učenik po nadimku Petar ili Stijena
tijekom noći posta šljunak nagazni,
pred sluškinjom velikog svećenika
koja dvaput upre pogled u njega,
a za njom učine isto i svi nazočni
te on uz vatru koja više ne grije
svog Učitelja triput zaniječe.
Učenik po nadimku Petar ili Stijena,
sjeti se Učiteljevih riječi i opomena:
„Što koristi čovjeku sav svijet,
ako sebe izgubi ili sebi naudi?
Klonite se i čuvajte od pohlepe,
jer ima posljednjih koji su prvi
i prvih koji će biti posljednji!“
Učenik po nadimku Petar ili Stijena
pomisli na plač žena i škrgut zubima,
na vjeru manju od zrna gorušičina,
na jerihonskog sveca koji progleda,
na kamen što ga odbaciše graditelji,
na stijenu od koje se odroni
te izađe i gorko zaplaka.