Što više pišem na engleskom, to više shvatam da sam kao podstanar
u kući u koju ulaže tek koliko je dovoljno da se nazre dom
dom u kojem nema šporeta što zapucketa u decembarskim jutrima
kad se na riječima škrtari i otpija kahva s kockom koja hruma u ustima
što više pišem na engleskom, to više razumijem čovjeka s očima na potiljku
za patrole što vuku tijela ulicama
ulicama koje su znale prštati od slobode i prkosa
ulicama koje su utihnule poput okupiranog palestinskog sela
Prethodni tekstovi
Tek koliko je dovoljno
Što više pišem na engleskom,
to više shvatam
da sam kao podstanar
u kući
u koju ulaže
tek koliko je dovoljno
da se nazre dom
dom
u kojem nema
šporeta što zapucketa
u decembarskim jutrima
kad se na riječima škrtari
i otpija kahva
s kockom
koja hruma u ustima
što više pišem
na engleskom,
to više razumijem
čovjeka s očima na potiljku
za patrole
što vuku tijela ulicama
ulicama
koje su znale prštati
od slobode i prkosa
ulicama
koje su utihnule
poput okupiranog
palestinskog sela