U mjesecu smo kad je
Vrijeme poprimilo oblik
Utrobe djeteta osvijetljenog
Zrakama crvenog mjeseca
Između prvog i zadnjeg
Raspolovljenog
U ime prvotnosti i odabranosti
Samo je treptaj oka
Kad gledamo mrtve
Vidimo samo žive koji čekaju da zamijene stranu
Kao konačni dokaz da stvarnost ne postoji u jednini
Naš sljedeći treptaj je i posljednji
Vrijeme će tad da iscuri
I istisne posljednji tren
Novi život će poteći
Iz edžela djeteta
Čija je utroba jednom
Zasvijetlila sramotom
Cijelog ummeta