Moja najveća želja na kraju 2025. godine
jest da ovo što pišem netko pročita
ali da ne zna da sam ja – ja,
odnosno ona – ona.
Samo situaciju, stanje, odnos.
Dok je u kupatilu šest stepeni
u kuhinji isto toliko,
vani minus šest,
a u sobi u kojoj kaljevu peć hranim mokrim drvima
ne znam, nemam termometar.
Znam samo da sjedim
u očevoj krznom podstavljenoj jakni
proizvodnja OOUR Napredak Tešanj
četrdeset godina čvrsto prišivena i čitljiva etiketa
kao da je jučer sa šivaće trake
šest je u nje džepova sa vanjske strane
sedmi sakriveni s unutarnje.
Zaslužio je otac da oblačim njegovu jaknu
baš sam zadnji dan godine
dobila drugu narandžastu povratnicu
od ministarstva hrvatskoga
pa od odjela pripadajuće županije
sljedeću čekam od grada,
samo se spušta,
kako moje pitanje o statusu oca mi
civilne žrtve rata 1991-1995
ne bi dobilo odgovor.
Nisu moguća dva,
samo jedan, odgovor.
Promatram vatru iz svoje sobe
na vanjskom zidu susjedne kuće
osunčan zid, kuća, zima,
oslikan dimnjak i lelujanje dima,
sve vidljivo a ja bih da se ne vidi
i ne zna za mene,
ovaj zadnji dan godine samo za
radnike nekadašnjeg OOUR-a Tešanj.
Ali, da ne lažem ni sebi ni vama,
razmišljam izlazi li dim iz peći ložene peletom
kad drugi loži za
na pravo mjesto i u pravo vrijeme
ugurane i umještene
dvjesto-tristo metara od moga dima udaljene,
za one koji u tri-četiri dana
rada-nerada
zarade moj mjesečni penzionerski prihod.
Kako je tek onima koji na minus šest
kopaju grobnicu u zemlji
za današnju sahranu,
možda će sutra za moju,
pa nikog više neće biti
da prima narandžaste povratnice.
Pozdrav s Banije
Smrznuta jakna iz Tešnja
Moja najveća želja na kraju 2025. godine
jest da ovo što pišem netko pročita
ali da ne zna da sam ja – ja,
odnosno ona – ona.
Samo situaciju, stanje, odnos.
Dok je u kupatilu šest stepeni
u kuhinji isto toliko,
vani minus šest,
a u sobi u kojoj kaljevu peć hranim mokrim drvima
ne znam, nemam termometar.
Znam samo da sjedim
u očevoj krznom podstavljenoj jakni
proizvodnja OOUR Napredak Tešanj
četrdeset godina čvrsto prišivena i čitljiva etiketa
kao da je jučer sa šivaće trake
šest je u nje džepova sa vanjske strane
sedmi sakriveni s unutarnje.
Zaslužio je otac da oblačim njegovu jaknu
baš sam zadnji dan godine
dobila drugu narandžastu povratnicu
od ministarstva hrvatskoga
pa od odjela pripadajuće županije
sljedeću čekam od grada,
samo se spušta,
kako moje pitanje o statusu oca mi
civilne žrtve rata 1991-1995
ne bi dobilo odgovor.
Nisu moguća dva,
samo jedan, odgovor.
Promatram vatru iz svoje sobe
na vanjskom zidu susjedne kuće
osunčan zid, kuća, zima,
oslikan dimnjak i lelujanje dima,
sve vidljivo a ja bih da se ne vidi
i ne zna za mene,
ovaj zadnji dan godine samo za
radnike nekadašnjeg OOUR-a Tešanj.
Ali, da ne lažem ni sebi ni vama,
razmišljam izlazi li dim iz peći ložene peletom
kad drugi loži za
na pravo mjesto i u pravo vrijeme
ugurane i umještene
dvjesto-tristo metara od moga dima udaljene,
za one koji u tri-četiri dana
rada-nerada
zarade moj mjesečni penzionerski prihod.
Kako je tek onima koji na minus šest
kopaju grobnicu u zemlji
za današnju sahranu,
možda će sutra za moju,
pa nikog više neće biti
da prima narandžaste povratnice.
A mnoštvo oko njih
i oko nas slavi!
Autor anoniman 31. 12. 2025.