Poezija raspamećenih

Misliš li ikad uspravan postat čovjek
I digniteta imat – govorio je:
Svoj budi

Tada nisam znao šta je dignitet
A sramio sam se pitat
Ikoga –

Tu je riječ u našu kuću unio otac
I mnoge riječi protjerao
Iz naših navika –

Nakon robijanja postao je štur
I prijek u zapovijedima

Punim ustima
Vazda zboreć, za mene
Poeziju raspamećenih korom hljeba

(2025)