Ne gazi mrve hljeba

(sedam pjesama)

SIJELO

Ruke crne
od minula ljeta
ustima prinose
kafu, vrelu
Onu što se otpija
lica zgrčena

Duhan blaži
usađen strah od gromova
što crnim nebom sijevaju

Djeca nečujno
odmjeraju kesu
što im je donio
tetak
obučen u najljepšu košulju

DŽEVADU KARAHASANU

Ne gazi mrve hljeba
zar ne čuješ
kako vrište

SREĆA

Moja je sreća
čaša vode
koju ti donesem
kad se noću
iz sna preneš

PJESMA KAMENU

Žalim što nisam kamen
ta siva uspomena

Da sam čvrsto u sebe strovaljen
da šutim
i podsjećam

SARAJEVSKI MALBORO

Jutrom grad svira violinu
od koje sam lijepo prazan

kao budistički svećenik

ZIMSKO JUTRO

Babo je jutrom lijep
na stijeni jastreb

dok puši i čeka
da u šporetu
zatutnja vatra

*

U potkrovlju soba

Na vjetru
igra
bijela zavjesa

Kroz prozor
prokapa kiša

Dan je ptica
što olukom hoda

KRAJ

Zastrašen sam, zacijelo
na tom počiva, da prostiš
moje pjesništvo