Gospodin S. tuđe pragove zove piksla

Prodao je stan u centru i kupio vikendicu nadomak grada.
Plac je ogradio, zasadio baštu, nabavio kokoške.
Sa komšijama se brzo sprijateljio, čim je stigao pomogao im je da naspu put.
Živeo je sam i ni od čega nije imao strah.
Jednog jutra pred samo svitanje probudilo ga je škripanje dasaka ispred praga.
Kapiju je redovno zaključavao, a ograda je bila dovoljno visoka da se ne može preskočiti.
Provirio je kroz roletne, video je čoveka u dugom kaputu.
Imao je engleski kačket koji mu je bacao senku na lice.
Stаjao je nadomak praga i pušio.
Izleteo je iz kuće, ali čoveka nije više nije bilo.
Škripanje se ponavljalo i sledećih noći.
Nije mogao da zaspi, ni preko dana nije imao mira.
Postao je sumnjičav, razdražljiv.
Povlačio se u sebe, sve ređe izlazio van imanja.
Prekinuo kontakte sa komšijama, sumnjao u svakog od njih.
Nabavio je pušku, noći je provodio stražareći.
Tada bi korake čuo ispred kapije.
Ugradio je video nadzor, ali neznancu opet nije mogao da vidi lice.
Bezuspešno je postavljao zamke oko kuće.
Malo kome je pričao o ovom slučaju, retki su mu verovali, a niko nije nudio pomoć.

Čovek u dugom kaputu i sa engleskim šeširom nikada nikakvu štetu nije napravio.
Ipak, strah je bio jači, prodao je imanje i vratio se u centar.
Prelepio je špijunku na ulaznim vratima.
Zaključao se u stanu, nikome nije otvarao.
Svakog jutra je nalazio opušak cigarete na otiraču.

Amar Ličina 26. 01. 2026.