Deset mrkih dječaka u Lakati, u Siriji, siti i počešljani pođoše u krevet, baciše na njih bombu sa difozgenom, Mehmed se uguši, ostade ih devet.
Devet mrkih dječaka u Daari, na putu do škole, u potrazi za odgovorom – što sam i tko sam, šaraše opasne parole sprejom po zidu, Bašira strpaše u zatvor, ostade ih osam.
Osam mrkih dječaka u Damasku, u Siriji, bezbrižno igraju nogomet, dok ih zabrinuto u svojoj toploj sobi na ekranu gledam, Ali pade u rupu, ostade ih sedam.
Sedam mrkih dječaka u Raki, u Siriji, bez oca i majke, dobiše o putu za Njemačku radosnu vijest, Abdulahu odrubiše glavu, ostade ih šest.
Šest mrkih dječaka u Izmiru, u Turskoj, pokopaše sav svoj donedavni svijet, Rameza grize savjest što izgubi djeda, ode da ga traži, vrati se nazad, ostade ih pet.
Pet mrkih dječaka na Kosu, u Grčkoj, na palubi broda jede buđav sir. S tespihom oko vrata, u ledenom moru udavi se Aylan, ostade ih četiri.
Četiri mrka dječaka traže u Beogradu, u Srbiji, na ćirilici mir, Samir izdahnu od čežnje za kućom, ostade ih tri.
Tri mrka dječaka u Idomeniju, u Grčkoj, na vratima Evrope, zaustavio gas, duša im drhti sva, moraju ići dalje, Yahiya umrije gladan, ostade ih dva.
Dva mrka dječaka viču u Šentilju, u Sloveniji: Iako sam protjeran, domovinu trebam! Omar se izgubi, tražeći mobitel u noći. Na kraju teškog puta ostade jedan.
Jedan mrki dječak u Traiskirchenu, u Austriji, od čekanja na azil izgubi svoj zadani cilj. Slomljen pade u sigurne sobe kut, vratio bi se kući, ali ne zna put.
Deset mrkih dječaka
Deset mrkih dječaka u Lakati, u Siriji, siti i počešljani pođoše u krevet, baciše na njih bombu sa difozgenom, Mehmed se uguši, ostade ih devet.
Devet mrkih dječaka u Daari, na putu do škole, u potrazi za odgovorom – što sam i tko sam, šaraše opasne parole sprejom po zidu, Bašira strpaše u zatvor, ostade ih osam.
Osam mrkih dječaka u Damasku, u Siriji, bezbrižno igraju nogomet, dok ih zabrinuto u svojoj toploj sobi na ekranu gledam, Ali pade u rupu, ostade ih sedam.
Sedam mrkih dječaka u Raki, u Siriji, bez oca i majke, dobiše o putu za Njemačku radosnu vijest, Abdulahu odrubiše glavu, ostade ih šest.
Šest mrkih dječaka u Izmiru, u Turskoj, pokopaše sav svoj donedavni svijet, Rameza grize savjest što izgubi djeda, ode da ga traži, vrati se nazad, ostade ih pet.
Pet mrkih dječaka na Kosu, u Grčkoj, na palubi broda jede buđav sir. S tespihom oko vrata, u ledenom moru udavi se Aylan, ostade ih četiri.
Četiri mrka dječaka traže u Beogradu, u Srbiji, na ćirilici mir, Samir izdahnu od čežnje za kućom, ostade ih tri.
Tri mrka dječaka u Idomeniju, u Grčkoj, na vratima Evrope, zaustavio gas, duša im drhti sva, moraju ići dalje, Yahiya umrije gladan, ostade ih dva.
Dva mrka dječaka viču u Šentilju, u Sloveniji: Iako sam protjeran, domovinu trebam! Omar se izgubi, tražeći mobitel u noći. Na kraju teškog puta ostade jedan.
Jedan mrki dječak u Traiskirchenu, u Austriji, od čekanja na azil izgubi svoj zadani cilj. Slomljen pade u sigurne sobe kut, vratio bi se kući, ali ne zna put.