Prije svake muke prostru ti cvijeće pod noge. Ti se
zagledaš u tu raskoš, te mirise, i ne primijetiš da
te vode na Golgotu. Dok ideš na mjesto zločina,
ne razmišljaš o uskrsnuću.
Za ruku te vodi miris cvjetne krvi, misliš da ćeš
završiti na površini mora i da će te na drugu obalu
prenijeti tvoja vjera u čovjeka.
Svejedno ti je hoće li o tebi pisati apostoli, hoće li
djeca bojati jaja i maslinovim granama bibati zrak.
Ti nisi imao namjeru pisati novu knjigu, nego
živjeti s njima i dočekati Abrahamovu starost.
Sad se čudiš tom potrganom cvijeću, kao što si se
čudio ceremoniji muke kad si s križa posljednji put
gledao jeruzalemske čemprese i uzvanike s
pjesmom na usnama: “Raspni ga! Raspni!”
***
Via Dolorosa još i danas miriše na tvoje sandale i
srebrnjake, cvjeta cvijeće bez tebe, i Jude
naslonjenog na tvoje rame. Zar ne čuješ uzdahe
izdajica dok dižu čaše u tvoje ime?!
Svijet je pun kapela bičevanja. Tužan si zbog svih tih
dobrih muškaraca i žena koje progone. Kad bi mogao,
objasnio bi im da ti je žao što ih trgaju kao
cvijeće u proljeće.
Po tvojoj soli gaze svinje, Pilat i tužitelji zajedno
večeraju. Djeca se još uvijek igraju plastičnim
puškama. Virtualne igrice dekodiraju čovjeka u
njima.
Samo poneki još uvijek peru noge tebi na
spomen. Cvijet koji su raspeli još i danas kapa u
njihove otvorene dlanove.
Cvjetnica
Prije svake muke prostru ti cvijeće pod noge. Ti se
zagledaš u tu raskoš, te mirise, i ne primijetiš da
te vode na Golgotu. Dok ideš na mjesto zločina,
ne razmišljaš o uskrsnuću.
Za ruku te vodi miris cvjetne krvi, misliš da ćeš
završiti na površini mora i da će te na drugu obalu
prenijeti tvoja vjera u čovjeka.
Svejedno ti je hoće li o tebi pisati apostoli, hoće li
djeca bojati jaja i maslinovim granama bibati zrak.
Ti nisi imao namjeru pisati novu knjigu, nego
živjeti s njima i dočekati Abrahamovu starost.
Sad se čudiš tom potrganom cvijeću, kao što si se
čudio ceremoniji muke kad si s križa posljednji put
gledao jeruzalemske čemprese i uzvanike s
pjesmom na usnama: “Raspni ga! Raspni!”
***
Via Dolorosa još i danas miriše na tvoje sandale i
srebrnjake, cvjeta cvijeće bez tebe, i Jude
naslonjenog na tvoje rame. Zar ne čuješ uzdahe
izdajica dok dižu čaše u tvoje ime?!
Svijet je pun kapela bičevanja. Tužan si zbog svih tih
dobrih muškaraca i žena koje progone. Kad bi mogao,
objasnio bi im da ti je žao što ih trgaju kao
cvijeće u proljeće.
Po tvojoj soli gaze svinje, Pilat i tužitelji zajedno
večeraju. Djeca se još uvijek igraju plastičnim
puškama. Virtualne igrice dekodiraju čovjeka u
njima.
Samo poneki još uvijek peru noge tebi na
spomen. Cvijet koji su raspeli još i danas kapa u
njihove otvorene dlanove.