Bio si nekoć anđeo

Bio si nekoć anđeo, a sada si gad.
Sanjao si visine, doživio pad.

Sve si činio da anđeo budeš do smrti,
a i nakon nje, život je, avaj, da ne bude tako.
Tako si, eto, izgubio i krila.
Let te vratio na zemlju brzinom strašnih sila.
Na njoj si sada ono što od čovjeka ostane
kad vrline zamijeni za najgore mane.

Bio si nekoć anđeo, u oblacima kao u svili, sanjar.
Sada si čvrsto na zemlji, namćor, arbitar.
Uz tvoju riječ nitko više ne želi da se odmara,
svaku ljudsku dušu ona bolno unakazi, ispara.

Svemu su krive i godine rata
i godine nesigurna mira,
u njima se umorio i anđeo, zbilja.
Izgubio sve bitke. Pao.
Na njegovom mjestu sad caruje gad. Vrlo zao.

Bio si nekoć anđeo, a sada si,
ne kriješ, govoriš to glasno, okorjeli gad,
zapravo, hoćeš reći time, da život je naš
baš veliki vrag.

Mirko Marjanović 30. 06. 2018.