“Čime se bavite ako smijem da pitam?”
“Ja sam teolog” – velim.
“Pih” – i skrenu pogled u čašu.
Dah mu je već vonjao na šnaps.
Jedna iskra i sve bi letjelo u zrak.
Svoju sam cigaretu držao sa strane.
Ali slušao sam
tog proroka bez naroda
i beskućnika svih bogomolja
pokorno ko uhvaćen zijančer.
“Vidite, mladiću,
ja vas zapravo častim
novcima nečasnim
kćeri moje Sonje.
Ja ništarija
dušu njezinu ovako sasipam
u bešćutno ždrijelo.
Dijete sam svoje propio,
zlato moje
Sonjušku moju!”
Baš tim riječima!
Zatim naglo promijeni:
“Tebi mladiću nije ovdje mjesto!
Kao zemlja si pored iskopana.”
Pa poče ko da recitira:
“Dođite i vi pijanice,
dođite prokletnici,
svinje jedne!
Na, evo spasa i vama,
izobilja mojega!”
Tijelo mu je s njega spadalo,
poluživo se koprcalo
ko šurganje krmeta.
Dalje je već hroptao;
da ćemo svi razumjeti,
svi i sve da ćemo razumjeti.
“Ovaj svijet napučen je prazninom, apsolutno raseljen.
I svaki sjaj tek je nova svijeća upaljena nad našim grobovima.
Čovjek je mrtav! Mrtav!
Mi smo ga ubili!”
Baš tim riječima.
Zatim me zgrabio za kragnu.
“Teolog?
Pih…”
Izbacili su ga zatim napolje
“Izvinite, gospon, zbog šenulog starca!”
Smirila se tako kafana.
Uvijek se Joninog Boga
prvog baca s pramca.
Beskućnik svih bogomolja
“Čime se bavite ako smijem da pitam?”
“Ja sam teolog” – velim.
“Pih” – i skrenu pogled u čašu.
Dah mu je već vonjao na šnaps.
Jedna iskra i sve bi letjelo u zrak.
Svoju sam cigaretu držao sa strane.
Ali slušao sam
tog proroka bez naroda
i beskućnika svih bogomolja
pokorno ko uhvaćen zijančer.
“Vidite, mladiću,
ja vas zapravo častim
novcima nečasnim
kćeri moje Sonje.
Ja ništarija
dušu njezinu ovako sasipam
u bešćutno ždrijelo.
Dijete sam svoje propio,
zlato moje
Sonjušku moju!”
Baš tim riječima!
Zatim naglo promijeni:
“Tebi mladiću nije ovdje mjesto!
Kao zemlja si pored iskopana.”
Pa poče ko da recitira:
“Dođite i vi pijanice,
dođite prokletnici,
svinje jedne!
Na, evo spasa i vama,
izobilja mojega!”
Tijelo mu je s njega spadalo,
poluživo se koprcalo
ko šurganje krmeta.
Dalje je već hroptao;
da ćemo svi razumjeti,
svi i sve da ćemo razumjeti.
“Ovaj svijet napučen je prazninom, apsolutno raseljen.
I svaki sjaj tek je nova svijeća upaljena nad našim grobovima.
Čovjek je mrtav! Mrtav!
Mi smo ga ubili!”
Baš tim riječima.
Zatim me zgrabio za kragnu.
“Teolog?
Pih…”
Izbacili su ga zatim napolje
“Izvinite, gospon, zbog šenulog starca!”
Smirila se tako kafana.
Uvijek se Joninog Boga
prvog baca s pramca.