iz seoske enciklopedije (XIII.)

SAMBUCUS NIGRA, ITERUM

istoga dana,
kao po naređenju
strogog časnika,

procvjetali su
i po čitavom selu
zamirisali

grmovi bazge.
miris kasnog proljeća
sluti na ljeto,

uzavrelu krv
u starim stabalcima,
crne bobice.

želim živjeti
kao i cvjetna bazga,
tako sezonski.

biti oprašen,
dati koliko mogu,
mudro naivan.

FORMICIDAE

baš su na svemu
što sad stoji preda mnom
ti mravi, mravi.

veliki mravi
i sasvim mali mravi,
mravi i mravi.

mravlje mravuju
po svemu organskome
i neorganskom:

šalica kave
i ostaci doručka
na tanjuriću;

drvena klupa,
olovka i papiri –
mravlja opsada.

toliko mrava,
a ni jedan zaseban,
ni jedan jedan.

kao preslika
ljudske vrste i roda
taj mravlji svijet:

iluzija je
individualnosti
moj mali život.

radim kao mrav,
žurim k’o mrav s mravima
da bih što prije…

a krajnju svrhu
vidi tek neki čovjek
nad mravinjakom,

tojest neki bog
nad svim ljudima, ljudstvom,
nad čovječnjakom.

ANTROPOCENTRIZAM

kada pomisliš
da je smrdljivi martin
u tvojoj kući,

premda on ne zna
da je to kuća ljudî,
niti zna tebe;

kad smatraš da miš
u zidu drvenjare
protiv je tebe,

umjesto da mu daš
malo gostoprimstva,
kao on tebi;

kada se žališ
na brojnu divlju zvjerad
u naseljima,

a ne brine te
nasilje tih naselja,
čisto ljudsko zlo;

čak kada kažeš
„štetočina“ i „korov“,
lakomisleno

(laka misao,
a ruka ti je teška
i srce hladno)

— već je na djelu
tvoj antropocentrizam.
i na nedjelu.