*
Lijepo je ovdje –
u kafeteriji studentskog doma
Interijer, za divno čudo
osmišljen, dizajniran
Raduju oko
pastelni tonovi
i puno drveta
Kafa: kako-kad
*
Student za susjednim stolom
kao da ne uspijeva
nečega se prisjetiti –
predugo trese kesicu šećera
*
Neko je, upravo
zavrnuo slavine na banderama
i – narančasta svjetlost prestade
liti po ulici
Zvanično je dan
*
Motam putničku i
brojim, već otrovan,
čikove u pepelnici –
dva četiri šest.. devet!
*
Poput ribica u akvarijumu,
mimoilaze se iza stakla automobili
Sivi, crni, bijeli…
*
Kao da podižem sidro
uzimam s naslona jaknu
Treba isploviti
Preda mnom
bonaca ponedjeljka
Tjeme otoka
u daljini
*
Profinjenim baritonom
srednjoškolski profesor završio je rečenicu i
ne krijući od prisutnih za stolom,
palcem u cipelu vratio
ručku najlonske kese
Došle su kiše
*
U pasažu između zgrada
tu, gdje dogodio se
mladalački, nespretan poljubac
i kratak, prekinut zagrljaj
–
nekoga čeka
grafit sa šifrom
i srcem
*
Istrčala prije ostalih
s beharom u februar
divlja kruška
Sama sada
zebe kraj puta
Spomenu je,
kao krasnu čudakinju,
putnici