Iza kuće – čukar
U čukaru – kamen
Na kamenu zmijski svlak
Šaren.
Ne uzeh ga
Sem u oči
Ponesoh ga.
Majka moja
Uvijek brižna
Musaf uze i prouči
Zmijsku dovu.
Zamoli se
Onom gore
Da nas čuva
Djecu njenu
I od vuka
I hajduka
I od zmije
Što po zemlji
Našoj žije
I reče mi:
Što ne uze
Svlak od zmije
Sa kamena –
Dobro nije.
Da ušijem po komadić
U odjeću djeci svojoj
Da ih čuva od nevolje
Svakojake.
Bijah malen
Nedoučen,
Vrijeme mjerih
Gazeć sjenu
I ne znadoh
Da je ono zmijsko ruho
što svjetluca,
I grči se
na kamenu.
Danima sam pohodio
Tražio sam
Svlak od zmije
Našao sam
Onaj kamen
Ali njega bilo nije.
Pa se majka zabrinuta
Uputila tražit svlak
I na kamen onaj sjela
čuh kad veli:
Pomozi nam, o Veliki,
Ti si kadar
Ti si hak,
Nek mi djeca
Po šumama
I kamenju
Na nalaze šarke zmije
Ako nešto mora biti
Nek to bude
Samo svlak.