Govori Dedal:
Idi sine naprijed ali ne zaboravi da hodaš a ne letiš
krila su samo ukras a ti ideš livadom
taj topli vjetar to je sparna zemlja ljeta
a onaj hladni to je potok
nebo je tako puno lišća i malih životinja
Govori Ikar:
Oči se kao dva kamena vraćaju ravno na zemlju
i vide ratara koji ore debele brazde
crva koji se izvija u tlu
zločesti crv koji prekida sponu biljke sa zemljom
Govori Dedal:
Sine to nije istina Svemir je samo svjetlo
a zemlja je zdjela sjene pogledaj tu se igraju boje
prašina se diže iznad mora dimovi se uspinju k nebu
od najplemenitijih atoma stvara se sada duga
Govori Ikar:
Ruke bole oče od ovog mahanja uprazno
noge drvène i žude za trnjem i oštrim kamenjem
ne mogu gledati u sunce tako kako ti gledaš oče
sav sam uronjen u tamne zrake zemlje
Opis katastrofe
Sad Ikar pada naglavačke
posljednja slika njega je prizor djetinje male pete
koju guta proždrljivo more
odozgo otac izvikuje ime
koje ne pripada ni vratu ni glavi
samo uspomeni
Komentar
Bio je tako mlad nije razumio da su krila samo metafora
malo voska i perja i prezir prema zakonu gravitacije
nije se mogao održati na velikoj visini
Suština je u tome da se naša srca
koja obrće teška krv
napune zrakom
a upravo to Ikar nije htio prihvatiti
pomolimo se
(prev. Đurđica Čilić)