Rajku Đuriću, pjesniku
Rijeka W. je ovdje poširoka.
Njena je poljska obala zatrpana
izbjegličkim naseljima
ona druga, na njemačkoj strani
zaštitarskom žicom, stražom
sijačima svjetla.
Za olujna vremena i velikih kiša
W. naraste, poplavi naselja i pogasi
nadzorne kamere i pokida
rampe i strujne opkope.
Izbjeglice hrle u talase i plivaju
sumanuto k žuđenoj obali
„…zafijuču povici i krici
pa zvižduci iz pištaljki i laveži
pasa graničarskih.
Pri svakoj oluji utopi se na stotinu lica
jedan dio pohvataju mještani-seljaci
i tek jedna desetina policiji u ruke
dopadne. Granična se policija ove
činjenice srami.”