Iznad oblaka
ništa… osim poneki
viši oblak.
Nedelja. Vodno.
Uporno ko kiša
Zvoni mobilni.
Visoka gora.
Hor se čuje, a najjače
– ptić na vrh bora.
Posle noćne bure
sve jele, i krst, ka jugu
povijeni.
Planinarski dom.
Samo na korak od oka,
a ceo sat hoda.
Zaskitao momak
u tamnu, gustu goru:
– Eh, da sam vuk!
Otkud ti ovde?
Daleko ti je park,
ververice!
Sa brda vidik:
po trgu ko na dlanu
patuljci jure.
Nekad kuća,
sad gomila cigala.
Gle, bor porastao.