sve što imam
sve mi treba
stara zelena pernica
uspomena iz Rijeke
u nekoj neobilježenoj
kutiji na tavanu
krpena figurica
dobrog vojaka Švejka
s izleta u Čehoslovačku
zaprašena i nevidljiva
iza desetine kojekakvih
važnih a nepotrebnih
podsjećanja na isječke iz života
da mi netko ukrade
samo jednu od tih uspomena
odmah bih otišla na policiju
prijavila kradljivca
čekala da ga nađu
i nadala se povratku
otkotrljanoga kamenčića života
zato što nije stanje rata
u kome vojske
imaju sva prava
onda se u vremenu
najvećeg mira
baš kad počesmo
zaboravljati progonstva
izbjeglištva rastajanja
ubijanja zakapanja
kad ostadoše samo oplakivanja
ne svima
samo nekima
valjda odabranima
u potpunoj tišini
kad magle nisu zaklanjale vidik
samo kiše ispirale kamen temeljac
vlastitih i tuđih ognjišta
prikrala voda
neodaslana od vjekovnog neprijatelja
odlučna povući za sobom
sve što njoj ne treba
ne samo ukrasti
nego pokrasti
našu hranu ležajeve i stolice
oprave nošnje rukopise
ruho za sahranu spremljeno
rakiju za sinovu svadbu odležanu
nemam kome prijaviti krađu
voda je vrhovni sudac
s pomoćnom vodom – kišom
posla razmočeni znak upozorenja
i nitko ga
na putu ne ukrade.