PRVI REDOVI
Stravično prazni,
zvrje prvi redovi.
Led ih odvojio
od ostatka gledališta.
Početak svečanosti
visi o koncu nade:
možda će stići.
Gledalište i bina
nasred livade:
onima za prve redove
dosta je sumornih sala;
neka udahnu malo svježine.
Jedna ptica,
cvrkutom koji odlazi u nebo,
daje znak pernatom orkestru.
Ljudsku glupost
ni himna da opameti.
Sunce miluje
livadsko cvijeće,
a led i dalje okiva
prve redove.
U TMASTOJ NOĆI
Noć tmasta, gusta.
Na sto kaplje smola
iz njedara ponoći.
Stih bih da napišem.
Vedar, sa zrncima svjetla
u ponorima misli,
sobu da osvijetlim.
Ali, kako u tami,
kako u tutkalu noći,
naći olovku i hartiju?
MISAO
U tami vijeka,
gušćoj od bola,
bljesnu misao.
Zapaliće svijet
u knjigama,
uplaših se.