U meni živi čovjek,
jede i stvara,
trza se na kredit
i plaši se utvara.
U meni živi čovjek,
pun vrlina i mana,
u njegovom krilu je pero,
u njegovoj glavi ogledala.
Ogleda se u meni čovjek
kao i u svima vama.
Zašto se ljudi ubijaju
pitanje je koje ga proganja.
U meni već dugo živi čovjek
zgrčen kritikama,
strah ga je drugog bića
bića koje progovara.
U meni se nalazi čovjek,
čovjek kao i u svima vama,
obuzet ljubavlju i strašću,
strašću koja sve otvara.
U meni, također, umire čovjek
kad gleda što čovjek čovjeku radi,
pitajući se što pobogu jesmo,
na što smo spali u svojoj nasladi.
U meni još uvijek živi čovjek
kog nije napustila nada.
U meni taj čovjek se bori
protiv samoskrivljenog samozaborava.
U meni ljudskost svoj put traži,
stidljivo se probija kroz trnje.
U meni se stalno nešto traži,
traži ponovnu vjeru u ljude.
U meni humanizam tinja,
kozmopolitizam traži opravdanja,
u meni se stvara muka
od cjelokupnog ljudskog stanja.
U meni negdje čuči čovjek
i traži razlog da izranja,
potražite ga i vi u sebi, isplati se
boriti protiv bezdana.
Iz mene će jednom izaći čovjek
i u svijetu svoje mjesto naći.
Pronađite ga i vi u sebi,
vrijeme je čovjeku van izaći.