Pred akciju
Majka sinu vojniku u oči ukapava
Zoru, iz džepova izgoni mrak
Okovrata veže dan, sunce
Na vrh neba, stepenice
Dlan,
dlan,
dlan…
U uši mu kriomice gura ptice dvije
U kljun umetnula pamuk
Desnom rukom uhvatila nebo
Namješta mu jastuk.
Akcija
Zora ima boju ko kaduljin čaj
Majka je kožna futrola za očaj
Podrumska vrata drhte Boga
Usvakom od nas – svakog je svoga
Pucnjava traje koliko i ljubav zečke
Utihne ko kad zadnje zrno – ispadne iz zvečke
U podne, tišina se natkrili ko šator
I hoblu tad odloži nebeski majstor
U luk strijele se zategne majčino lice
Vjesnik sinove smrti – žongler je na žici
Pokop
Zemlja zjevnula grobovima
Hodža krklja riječima:
Tabuti su tek savijen japrak.
Nebo se okrenulo na drugu stranu
Plavo se pravda pticama:
Sunce je rupa na čarapama.
Motike zveckaju o kamenje
Nišani se otimlju paralelama:
Muški glasovi škirpe dok plaču.
Poslije, gdje god da kreneš
Ko kokoš si pred koju je neko
Stavio draču.