IZGNANIK IZ PAKLA
Izgnan iz pakla,
odjednom se nađoh u raju.
Raskoš, blještavilo,
preobilje na trpezi.
Ptice srmenim krilima
čiste oblačke s neba.
Anđeli na harfi
sviraju jutarnju vedrinu.
Gospode, upitah se,
kome je ovdje potrebna poezija?
GRAD I JA
Ovaj grad je u meni,
a hoće da me istjera iz sebe.
Popeću se na brdo
i odozgo
gledati sebe u gradu
i grad u sebi.
Možda ćemo se, ipak,
negdje sresti.
NOĆAS ME POSJETIO RASKOLJNIKOV
Raskoljnikov mi noćas doveo Dostojevskog
u sobu punu mraka i nesanice.
Vuče ga za uši i sikće:
Vidi šta je od mene načinio!
Gurnuo mi sjekiru u ruke
i doveo neku babetinu da me provocira.
A ja sam samo želio
da budem dobar student
i čovjek čistog obraza.
To, kao poslušan đačić, izdeklamova,
potegnu mog omiljenog pisca za uši,
i, bez cilika stakla,
nestadoše kroz zatvoren prozor.
Odgurnuh sa sebe pokrivač
i upalih svjetlo.
Na polici pokraj kreveta
nedostajala je jedna knjiga.