SJEMENKA I RIJEČ
Kao što ptici
sjemenka koju nosi ptićima
ispadne iz kljuna
na nepristupačno mjesto,
pa iz nje u trnjaku
iznikne plemenita voćka,
tako i pjesniku,
dok na goloj hridi,
kao njegov brat Prometej,
iskušava gorčinu usuda,
ispadne riječ
koju je nosio
da mu se ukleše
u nadgrobni kamen,
i pruži korijen u pukotinu,
pa iznikne pjesma,
i procvjeta
kamenim laticama.
POSMATRAJUĆI
OBEZGLAVLJENE MIGRANTE
Kada se zaustave –
ništa pred njima.
Kada se okrenu –
ništa iza njih.
Oni su nigdje.
Niko i ništa.
Pajaci su
u teatru ludila,
a nikad neće saznati
ko povlači konce
i po čijim notama
igraju bosi po trnju.
Znaju samo:
oni su migranti
i patnjom obilježavaju
istoriju bezumlja.
JUTRO I JA
Otvaram prozor.
Jutro ulazi u sobu
i stresa s plavih ramena
srebrnaste iglice inja.
I ja sa sebe stresam
opale sijede vlasi
sve rjeđe kose.
Jutro vedro, mlado,
djetinjasto nasmiješeno.
I ja nekako uz njega mlađi,
misli mi plavlje od večernjih.