Zagreb
Zagreb
Vidjeh prvi puta
Za Mundijala
U Zapadnoj Njemačkoj
Kad sam
Junad i ždrebad Hepokovu
Pratio
Od Teretne stanice na Bišću
Do granice na Sežani
Da ih prodam Talijanima
Da ih još goje
Pa da zgotove
Firentinske odreske i sfilaćije.
Na kolodvoru zagrebačkom
Hipici ko vuci
Uskakali u vagone
Rezali ždrebećega repa dlake
Pa sam morao
Stražu čuvati
Napasti odbijati.
Svijet okrpljeni
Kad su kroz naše živote
Vatrene kugle prestale letjeti
Izašli smo iz podzemlja
I zauzeli ledinu
Izumrlih begova.
Za loptu.
Od ljeta do ljeta.
Da nadoknadimo izgubljene godine.
Ali su svijet okrpljeni
Napadali i ubadali
S toljagama i vilama
Iz kapina ko Englezi huligani ulijetali
Stari Duran i sin Bešo.
Našim travnjakom
Svojim su kravama nezasito drobove punili.
A na kraju našega vremena
Ledinu našu proždriješe
Ralje miješalica betonskih
Onih što malo prije
Sa zavežljajima dođoše.
Copa do Mundo 2014
Dvije hiljade trinaestoga
Listopadnoga ljeta
Pod Crvnjom
U kući hadžije mladoga muslimana Ćelovine mostarske
Sin Nasko, povratnik, sluša prijenos utakmice iz Vilniusa.
Bosna Litvu poraziti mora
Da prvi put mundijalsku sferu zavrti.
U Brazilu – hadžiluku fudbala.
Nasko, ratar, drhtavo škiju za škijom mota
Krhkim tijelom na krevetu trza
Zelenu žicu antenu šteluje.
Sluša na radiju iz Brazila
Što ga pred izdisaj Jugoslavije
Donese hrvatski politički emigrant Orlović
A sin njegov Nasku ga darova
Nakon kola krvnoga.
Kad Izbjeglica s istoka Bosne
Probi bunker litvanski
Tad Nasko vrisnu, s kreveta skoči.
Žiška se odlomi, sprži ćilima šaru.
“Kraaaaaaaj! Kraaaaaaj! U Brazilu smo! U Brazilu smo!”
Sa Baltika glas u kamenu kuću provali.