Što više pišem na engleskom,
to više shvatam
da sam kao podstanar
u kući
u koju ulaže
tek koliko je dovoljno
da se nazre dom
dom
u kojem nema
šporeta što zapucketa
u decembarskim jutrima
kad se na riječima škrtari
i otpija kahva
s kockom
koja hruma u ustima
što više pišem
na engleskom,
to više razumijem
čovjeka s očima na potiljku
za patrole
što vuku tijela ulicama
ulicama
koje su znale prštati
od slobode i prkosa
ulicama
koje su utihnule
poput okupiranog
palestinskog sela