Imam nepunih deset godina. Dubravka me ilegalno vodi u Osijek i, kod njenih, u Josipovac, na Ausweis što smo pozajmile od devojčice iz komšiluka, bez slike. Gledam u oči Unproforca i lažem, na čistom baranjskom, da sam zaboravila putovnicu, sa slikom, i da ćemo se vratiti večeras. Dobro, za to vraćanje ne lažem.
Kupile smo Bajadere u Krašu i Teen magazin, vraćamo se. Rešavamo tinejdž-testove, Teta celo veče pokušava da mi objasni šta znači „zabrijati“. Smejemo se. Ja do ušiju, Teta kroz muštiklu. Jedemo fiš. Mirno je. Kao da sam kod kuće, samo bolje. Je.