Veče je.
Ja sjedim sa gvozdenom
kašikom u ruci.
Ja svoj mozak kusam.
Mozak je razrijeđena
vojnička supa.
Blažena parica misli
dimi se u onostrano.
Olovna ploča neba
njuši me po tjemenu:
Kiklop mi se ogleda u tanjiru.
Na minus 30
otpadaju prsti.
Ko sada groba svoga nema
neće ga ni imati.
Nešto se na svijetu
mislilo.
Nešto se na svijetu
jelo.
Trese se za stolom
mrtvačko odijelo.
1992.