Tajna Njene Kurije/1
2. listopada 2026.
Osjećam potrebu da dio javnosti do koje može doprijeti moj glas obavijestim o sljedećem:
Prosudbeno tijelo koje imenuje ministrica izabralo je moju knjigu “Rat” među trideset knjiga objavljenih u protekle dvije godine, koje će dobiti stimulaciju (2000 eura) jer su od značaja za hrvatsku kulturu i književnost.
Nakon toga ministrica kulture Republike Hrvatske gospođa Nina Obuljen Koržinek s liste odabranih prekrižila je moje ime i knjigu, te dopisala nekog drugog. Ovo sam obilaznim putem doznao, premda je ministričino diskrecijsko pravo prepravljanja odluka vlastitih komisija osigurano tajnom, skoro kao u vatikanskoj Kuriji. Ali izvor je ovaj put pouzdan kao smrt.
Da bi knjiga stigla pred prosudbeno tijelo, potrebno je elektronskim putem, kroz sustav e-građanina prijaviti svoju knjigu, te uz prijavu ispuniti tipski formular u kojem se kroz navođenje kritika, piščevih nastupa, izdanja knjige i prijevoda kvantificira njezin značaj. Stvar možda i nije najprimjerenija kada su estetske prosudbe u pitanju, možda je malo i komičan taj pokušaj da se njome jamči objektivnost odluke i čestitost visokog tijela koje odluku donosi, ali naravno da je “Rat” i po ovom kriteriju vjerojatno imao najviše sakupljenih bodova od svih prijavljenih knjiga.
Objektivnost odluke zajamčena je time i da ciklus traje dvije godine, tako da se svaka knjiga može prijaviti dvaput. “Rat” sam prijavio i lani, ali nisam se našao među trideset odabranih. Tajna ministričine Kurije nije propustila vijest tko me je prekrižio, ali imam razloga vjerovati da je i lani gospođa Obuljen Koržinek prekrižila moje ime.
Nakon što je prošloga kolovoza trajno nepoznat netko po neboderu u kojem živim napisao prijeteći grafit, a ja sam se na to pobunio, umjesto da kao pokoran građanin četkicom za zube sam brišem ono što je napisano, vlast me je, preko Ministarstva kulture, odlučila kazniti time da mene i moje knjige učini beznačajnim za hrvatsku kulturu i književnost.
U materijalno-financijskom smislu gledano, stimulacijom u iznosu od 2000 eura kanio sam povratiti dio poreza koji plaćam hrvatskoj državi na dvije međunarodne nagrade koje sam dobio u tekućoj godini.
Na ovo moje reagiranje ne očekujem reagiranje hrvatskih pisaca i spisateljica, osim onih koji će me, možda, nastojati uvrijediti.
Onaj dio književnog polja, koje posredno obrađujem, a dio je te književnosti, nastavit ću obrađivati i veseliti mu se, koliko god me se nastojalo osamiti, izdvojiti, potjerati.
I duboko ću, kao čitatelj i kao netko kome je draga hrvatska književnost, tugovati zbog onih koji tako ustrajno smanjuju hrvatsku kulturu i književnost, ne bi li sami unutar nje djelovali veće.
Prijavljivat ću se na sve dostupne mi natječaje Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, te konkurirati za sve državne nagrade, i na ovom mjestu objavljivati odbijenice.
Tajna Njene Kurije/2
4. listopada 2026.
Ministrica kulture i medija Republike Hrvatske gospođa Nina Obuljen Koržinek već dva dana pokušava demantirati vijest tako što katranom zalijeva glasonošu. Jučer me je optuživala za vrijeđanje grada Splita i Mediteranskog festivala knjige, a danas me, i to na svom vlastitom fejsbučnom profilu, povezuje sa Zafranovićevom premijerom u Beogradu. Meritum je, međutim, taj da je iskoristila svoje diskrecijsko pravo i s liste od trideset vrijednih knjiga odabranih za stimulaciju prekrižila moje ime i knjigu. Listu je, da podsjetimo, sačinilo njezino povjerenstvo. A ona je postupila po zakonu i propisu! Pa čemu onda živciranje, kad to kvari ten i apetit? Ono što bi gospođa Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija Republike Hrvatske, morala učiniti, ako misli ozbiljno, jest da uvjeri, tojest da “uvjeri”, članove vlastitog vijeća da mog imena nije bilo na njihovoj listi te da njih navede da “priznaju” da je lažem. Sve drugo je prilično nedamsko i neministarsko koprcanje u blatu za koje ja ne snosim baš nikakvu odgovornost.
A na upućeno mi pitanje koga bih ja izbrisao s liste, odgovorit ću, premda nikad nisam bio član nikakve komisije, vijeća niti bilo čega pri Ministarstvu kulture, kao što nikad nigdje nisam putovao na njihov račun, niti je Ministarstvo kulture ikad igdje organiziralo ikakve moje nastupe u zemlji i inozemstvu, te nikad nisam primio nikakvu nagradu niti priznanje što ih dodjeljuje Ministarstvo ili Vlada, pa samim tim ne bih se trebao smatrati ni kompetentnim da odgovaram na pitanja o risanju i brisanju.
Dakle, da ja, makar i na nečiji prijedlog, sačinim svoje vijeće, komisiju, škvadru itd, te je zadužim da mi načini listu, ne bih se, bez obzira na imena članova vijeća, komisije, škvadre itd, odvažio s takve liste nikoga prekrižiti. Evo, recimo, ja gospođu Ninu Obuljen Koržinek nikada ne bih prekrižio. Ne zbog nje, nego zbog onih koji su je stavili na listu.
Tajna Njene Kurije/3
4. listopada, nakon teksta na Hini objavljenog u nedjelju navečer u 21.48
Ministrica kulture i medija Republike Hrvatske gospođa Nina Obuljen Koržinek ponovo odbija pristati na meritum, a on glasi: prekrižila je moje ime s liste koju je sastavilo njezino povjerenstvo! Što je, da ponovimo, njezino diskrecijsko pravo, te je nejasno zašto toliko ustraje na mojoj tvdnji da ga je konzumirala. Na zahtjeve zainteresiranih građana, ovom prigodom novinara Telegrama, da slijedom Zakona o pravu na pristup informacijama (članak 12.), objavi listu s prijedlozima povjerenstva koje je sama imenovala, ona najprije traži načine da me ozloglasi i ideološki diskvalificira, spominje Zafranovićev film, Jugoslaviju, to da sam uvrijedio jedan književni festival i jedan hrvatski grad itd, a sad čini nešto novo, pa u riječkom Novom listu iznosi sljedeće:
“Na pitanje o potporama koje je ostvario Miljenko Jergović, možemo vas izvijestiti da je u 2017., 2019., 2021. i 2023. godini ostvario potporu na natječaju za stimulacije, a 2026. godine je ostvario potporu za stvaralaštvo (rad na novom romanu). Uz to, podsjećamo da Ministarstvo kulture i medija redovito narodnim knjižnicama predlaže otkup knjige autora Miljenka Jergovića od njegova nakladnika te da su strani izdavači ostvarili potpore za prijevode njegovih djela, ističu u Ministarstvu kulture i medija.”
Manipulacija se sastoji u sljedećem: Pitanje o potporama imenovanom piscu tijekom svih godina njezine vladavine Ministarstvom kulture i medija nitko joj nije postavio, ali ona na njega, koristeći se administrativnim pluralom,ipak odgovara, sve ne bi li stvorila dojam kako je imenovani pisac zaradio na njezinim potporama goleme novce. Pritom, naravno da ne postoji mogućnost relacioniranja ili uspoređivanja potpora koje su stigle na račun imenovanog pisca i potpora koje su stigle na račune nekih drugih spisateljica i pisaca u istome razdoblju. Gospođa Nina Obuljen Koržinek dobro zna da imenovani pisac neće navesti ime nijednog od tih spisateljica i pisaca, svejedno kakvo mišljenje ima o njihovom stvaralaštvu. Ona, tojest oni, “mogu nas izvijestiti” i da je imenovani pisac u 2026. ostvario “potporu za stvaralaštvo”, tojest “potporu za poticanje književnog stvaralaštva”, kako glasi puni administrativni naziv književnih stipendija Ministarstva kulture, koje postoje već šesnaest godina, a za koje se, gospođa Nina Obuljen Koržinek nisu nas o tome mogli izvijestiti, imenovani pisac prvi put prijavio upravo 2026, i da bi radi mogućnosti relacioniranja ili uspoređivanja s drugim piscima i spisateljicama, državljanima/nkama Republike Hrvatske, bilo potrebno da se navede koliko se puta prijavili, a koliko su puta “potporu za stvaralaštvo” konzumirali najprominentniji među njima. Bez toga, ono o čemu nas ministrica mogu izvijestiti više djeluje kao šlagvort za još jednu hajčicu u režimskim medijima i paramedijima, nego kao izvještavanje. A pogotovu ne kao izvještavanje o onomu o čemu su gospođa Nina Obuljen Kržinek dužni izvijestiti prema Zakonu o pristupu informacijama (članak 12.).
I na kraju, gospođa ministrica kaže ovako: “Uz to, podsjećamo da Ministarstvo kulture i medija redovito narodnim knjižnicama predlaže otkup knjige autora Miljenka Jergovića od njegova nakladnika te da su strani izdavači ostvarili potpore za prijevode njegovih djela.” Što se tiče otkupa knjiga autora Miljenka Jergovića koje Ministarstvo “redovito predlaže narodnim knjižnicama”, ja gospođi ministrici predlažem da predloži da to više ne čine. Konfabulaciju i mistifikaciju o stranim izdavačima koji su ostvarili potpore za prijevode mojih djela, kojoj su sjeme zametnuli hrvatski klasici, ili točnije klasikinja marksizma, a vodi je vesela društvenomrežna i paramedijska ordija, uključujući saborske zastupnike iz sadašnje i buduće kvote HDZ-a, gospođa Nina Obuljen Koržinek nastoji dodatno zaošijati. Pritom, i u tome izbjegava meritum. Naime, prema pravilniku njezina Ministarstva, donesenom u vrijeme ministra Bože Biškupića, potpora prijevodima djela hrvatskih pisaca u inozemstvu ostvaruje se po sljedećoj proceduri: strani nakladnik zatraži potporu za djelo koje je prethodno već uvrstio u svoj izdavački plan, na što ministarstvo određuje visinu potpore, koja biva uplaćena tek nakon što knjiga bude objavljena i isporučena ministarstvu. Ministarstvo nema utjecaja, niti ga pokušava uspostaviti, na imena pisaca i nazive djela koja će inozemni nakladnici prevoditi i objavljivati. Jedino o čemu se vodi računa jest da je nakladnik pravi, a ne fiktivni, jednokratni itd. Ono što je dobri ministar Biškupić prije dvadesetak godina osmislio dio je dobrih europskih praksi, jer nigdje, osim u diktatorskim režimima, te u posljednja doba vladavine Viktora Orbana, nije se događalo da država pred očima inozemnih nakladnika križa nepodobne pisce. Dakle, potpore koje su ostvarivali strani izdavači pri prevođenju knjiga imenovanog pisca stizale su slijedom zanimanja tih izdavača upravo za tog hrvatskog pisca i njegove knjige, a ne slijedom naklonosti i dobre volje ministrice kulture, kao što bi to sad željela ustvrditi ona, a kao što to duže od godine dana ponavljaju zagrebačka klasikinja marksizma i njezina vesela družba. Ako to želi promijeniti, gospođa Nina Obuljen Koržinek morala bi promijeniti pravilnik vlastitog ministarstva, ili, što bi svakako bilo bolje za sve nas zajedno, u postojeći pravilnik unijeti dodatak da se on odnosi na sve, osim na Miljenka Jergovića. Da, nije uobičajeno, a nije ni simptom demokratskog poretka, da se osobna imena nađu po pravilnicima, propisima, zakonima itd, ali zar je simptom demokratskog poretka da se jednom čovjeku ispostavljaju računi za nešto na što su imali pravo i što su konzumirali i svi drugi? To je, gospođo ministrice, kao da vam nije pravo što netko vama nedrag i nemio ima u svom stanu pravo na priključak na struju i vodu.
I zar ne bi bilo lakše, gospođo Nina Obuljen Koržinek, da poštujete Zakon o pravu na pristup informacijama (članak 12.), i da objavite sve bodovne liste prijavljenih za natječaj, a potom i listu djela koje je izabralo vaše povjerenstvo? U čemu je baš toliki problem priznati da ste me prekrižili, kad u takvom križanju ne kršite nijedan zakon?
I za sam kraj:
Novinarka Novog lista Kim Cuculić ovako predstavlja stvari: “Vezano uz polemiku između književnika Miljenka Jergovića i ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek koja se razvila oko stimulacija autorima, dobili smo odgovor iz Ministarstva kulture i medija.”
Ova je rečenica opasna deluzija, ili način da se cijela stvar predstavi tobože neutralno, što znači s najdubljom poniznošću prema vlastodršcu. Nije moguća polemika koja bi se vodila između pisca i države. Jer to bi bila polemika između Mandeljštama i Staljina. Čestitije je reći da je pisac neprijatelj, nego bespogovorno, ne pitajući ga ništa, prenositi ono što vlast ima da kaže protiv pisca.